U današnjem članku vam pišemo na temu vjenčanja, koje, nažalost, ponekad nosi ne samo sreću, nego i neočekivane izazove. Predstavljamo priču o Evgeniji, čiji je poseban dan za vjenčanje pomućen neobičnim događajem, koji je čak povezan s njezinim ocem.
Evgenija je bila na ivici sreće. Sutra, u 11 sati, trebala je postati žena svog života, Maxima. Bio je to dan koji je čekala cijelog života. Nisu je smetali ni prepirke oko organizacije svadbe, niti to što je majka njenog budućeg muža stalno pokušavala preuzeti kontrolu nad svim detaljima.
Bila je sigurna da će sve biti savršeno, kao što je i zamišljala. No, prije nego je krenula na posao, nešto joj nije dalo mira. Na njenom telefonu bilo je nešto što je izazvalo je nemir u njenoj duši – slika njenog budućeg muža, Maxima, koja je samo činila da misli na to kako će dan proći, ali i na ono što joj je otac rekao.
“Ne sjedaj u crni mini-van”, bile su njegove riječi. Zašto joj je to rekao? Nije znala, ali osjećala je da nešto nije u redu. Dan je prolazio u magli, a ona je, iako se trudila, nije mogla da izbjegne misli o svom ocu i njegovim riječima. U povratku kući, srela je Maxima, ali on nije znao o čemu razmišlja. Bio je kao uvijek, smiren, ljubazan, čak je i zagrli. Želio je da sve prođe u miru, bez stresa, ali Evgenija nije mogla da se oslobodi tog osjećaja nelagode koji je nosila iznutra.
- Dok su večerali, Maxim je pričao o svojoj majci i njenim vjenčanim planovima. I dok je Evgenija bila svjesna da njihova svadba mora biti savršena, nije mogla da prestane razmišljati o onome što joj je otac rekao. Iako joj je on obećao da će sve biti u redu, pred njom je bila nevjerojatna neizvjesnost. Šta se zapravo krije iza tih riječi njenog oca? Da li je nešto zaista prijetilo njihovoj budućnosti?
No, nije željela opterećivati Maxima tim pitanjima. Ostavila je to za sebe, a cijela noć je prošla u miru, dok su se pripremali za veliki dan. Na svadbeni dan, uzbuđenje i osjećaj predaha su je naposlijetku preplavili. Zajedno sa prijateljicom Lenom, koja je bila njezina kuma, počela je pripreme. Njeno vjenčano odijelo, jednostavno i elegantno, visilo je na vješalici, čekajući trenutak kada će je učiniti najljepšom ženom na svijetu.
Nekoliko trenutaka kasnije, došao je trenutak kada je Evgenija napustila svoj dom i krenula prema ZAGSu. Kad su stigli, svi su bili prisutni, svi s osmijehom, svi veseli, ali ona nije mogla da zaboravi onaj razgovor s ocem. Maxim je čekao pred ZAGSom, smiren i ponosan, a ona, u svojoj bijeloj haljini, osjećala je kako se njeno srce puni ljubavlju i strahom, jer nije znala što je sljedeće.
- “Ti si prelijepa,” šapnuo je Maxim dok ju je držao za ruku. Sve je izgledalo kao bajka, kao priča koju su svi sanjali, ali onaj crni mini-van ostao je u njenom umu. Je li to bila samo pretjerana nervoza? Je li to bio znak za nešto veće? Pitanja su ostala, ali ljubav je bila jasna.
Tako je Evgenija stajala pred Maxima, pred svojim životom, pred vjenčanim putem. Iako je njeno srce bilo ispunjeno osjećajem nevjerojatnog uzbuđenja, nije mogla da izbriše misli koje su je mučile – ali nije željela dopustiti da bilo što pokvari najvažniji dan u njenom životu
