Finalna noć takmičenja Nikad nije kasno“donela je posebnu atmosferu  spoj muzike, emocija, nostalgije i tuge. Po prvi put od kada se emituje ova emisija, publika i takmičari suočili su se sa činjenicom da među njima nije bilo Žike Jakšića.

Njegovo odsustvo, prouzrokovano zdravstvenim problemima, osetilo se u svakom trenutku večeri. Publika nije mogla da sakrije tugu, a ni sami takmičari nisu skrivali koliko im nedostaje figura koja ih je svih ovih godina bodrila, savetovala i vodila kroz muzičko putovanje. Njegova energija, toplina i podrška bili su neraskidiv deo šarma emisije.

  • Ulogu domaćina preuzela je Dragana Katić, iskusna voditeljka koja je svojom smirenošću i toplim obraćanjem uspela da ublaži prazninu. Već na samom početku ceremonije obratila se publici rečima: „Naš dragi Žika večeras nije sa nama, ali nas sigurno gleda“. Te reči izazvale su suze i snažnu reakciju svih prisutnih. To nije bio samo protokolarni gest, već podsećanje na čoveka čiji pečat i dalje živi u svakom segmentu emisije.

Iako fizički odsutan, Žika je tokom večeri održavao kontakt sa ekipom. Putem telefona uključivao se u razgovore sa Draganom i Sašom Miloševićem Maretom, a takmičarima je slao poruke podrške. Njegov glas, koji se povremeno čuo u studiju, podsetio je sve da je i dalje prisutan – makar duhom. Za mnoge učesnike, on je bio mnogo više od voditelja; bio je mentor, oslonac i osoba koja je unosila sigurnost i poverenje.

Veče je obeležila i pobeda Marka Jankovića Bleka, koji je poneo titulu pobednika sezone. Njegova reakcija bila je skromna i emotivna: „Ne da nisam očekivao ovu pobedu, nego me je potpuno iznenadila“. Zahvalio se publici, žiriju i kolegama, naglašavajući da se oseća počašćeno što je deo takvog muzičkog iskustva. Njegova autentičnost i otvorenost osvojile su i publiku i stručni žiri, a skromnost kojom je prihvatio pobedu dodatno ga je približila gledateljima.

Ipak, i ostali kandidati zaslužili su priznanja. Kire Naunovski iz Makedonije osvojio je najveći broj glasova putem društvenih mreža, dok je Marijana Soldat Bogojević pobedila u SMS glasanju. Ovi rezultati pokazali su da je publika bila duboko uključena i da je svaki takmičar imao svoj krug vernih simpatizera.

  • Medijski izveštaji istakli su da je finale, iako emotivno drugačije zbog Žikinog odsustva, dokazalo snagu emisije da inspiriše i okuplja ljude. Atmosfera je bila posebna, jer su se svi podsećali Žikine uloge u izgradnji ovog formata. Njegova sposobnost da otkrije i podrži talente bila je jednako važna kao i sam muzički deo takmičenja. Bez njega, emisija bi izgubila deo svog jedinstvenog šarma, jer je on bio lice koje je povezivalo takmičare i publiku kroz emociju.

Dragana Katić uspela je da održi dostojanstvenu atmosferu, a svaki nastup takmičara bio je nabijen emocijama. Publika, iako svesna praznine, uživala je u pesmama koje su potvrdile da talenat u regionu nikada ne presušuje. Muzika je tog večernjeg spektakla prevazišla granice takmičenja i postala simbol zajedništva i podrške.

Marko Janković je u završnom govoru naglasio da je srećan što je deo porodice emisije, ističući: „Svi mi smo pobednici jer smo imali priliku da delimo muziku i emocije“. Njegove reči bile su kruna večeri i sažetak onoga što „Nikad nije kasno“ predstavlja – više od takmičenja, to je fenomen koji inspiriše i okuplja ljude.

Program je odavno prerastao okvire obične muzičke emisije. On je postao simbol druge šanse, dokaz da ljubav prema muzici ne poznaje godine i da talenat uvek može da pronađe svoj put. Finale bez Žike bilo je emotivno podsećanje da emisija živi kroz ljude, njihove priče i pesme, ali i da će njegovo ime zauvek biti u njenoj osnovi.

Na kraju, „Nikad nije kasno“ još jednom je pokazalo da nije reč samo o muzičkom nadmetanju, već o slavlju života, ljubavi i umetnosti. Dok se gledaoci nadaju Žikinom povratku, jasno je da će svaki novi ton, svaka pesma i svaka emocija podsećati na njega – čoveka koji je godinama gradio most između takmičara i publike i čije je ime zauvek urezano u DNK ove emisije