Većina nas ima barem jedno stvorenje iz prirode koje izaziva nelagodu.Bez obzira na njihovu stvarnu bezopasnost, njihov neobičan izgled brzina i iznenadni nastupi u noćnim satima, čine ih savršenim neprijateljima unutrašnjeg mira.
Sinoć, dok sam se spremao za miran san u svojoj spavaćoj sobi, dogodio se trenutak koji me iznenadio i, priznajem, uznemirio više nego što bih želio priznati. Naime, doživio sam svoj prvi ovogodišnji susret sa stonogom – stvorenjem koje me, iz meni teško objašnjivih razloga, oduvijek ispunjava nelagodom. Taj osjećaj seže još iz ranog djetinjstva, kada su me dugačka, mnogonožna bića ostavljala u stanju nelagodnog strahopoštovanja.
Tijekom cijele godine, nastojim ostati staložen, jer znam da stonoge uglavnom izlaze iz svojih skrovišta tek s dolaskom toplijih, ljetnih mjeseci. No, sinoć je bilo drugačije. U trenu sam spazio kako se jedno od tih neobičnih bića penje po zidu, krećući se karakteristično brzo i odlučno. Tada sam osjetio kako mi koljena lagano popuštaju – ne od straha, već od iznenadne nelagode koja mi je prostrujala tijelom.
- Ipak, iako je moj prvi impuls bio da brzo reagiram i uklonim stvorenje, odlučio sam da ga poštedim. Ta odluka nije bila slučajna, već rezultat promišljanja i informacija koje sam ranije prikupio o ovom neobičnom, ali korisnom članu kućne faune.
Iako njihov izgled često izaziva neugodu – dugačko, segmentirano tijelo i brze, gotovo panične kretnje – kućne stonoge su zapravo vrlo korisna bića koja igraju važnu ulogu u mikroekosistemu našeg doma. Mnogi ljudi nisu svjesni činjenice da stonoge mogu biti tihe saveznice u borbi protiv drugih, mnogo nepoželjnijih stanara naših domova.
Naime, stonoge su prirodni predatori koji se hrane brojnim štetočinama – uključujući moljce, pauke, žohare, muhe, termite, grinje, pa čak i buhe i mrave. Njihova nezasita glad i brz metabolizam čine ih izuzetno učinkovitima u kontroli populacije tih nepoželjnih insekata. Zanimljivo je da dvije njihove prednje noge imaju ulogu “kliješta” kroz koja ubrizgavaju otrov plijenu, dok ostatak nogu koriste za precizno hvatanje i imobilizaciju.
Još jedna zanimljivost jest da stonoge ne grade gnijezda niti mreže, kao što to čine pauci ili ose. One su nomadska bića, neprestano u pokretu, uvijek u potrazi za novim plijenom. Njihova prisutnost zapravo može biti signal upozorenja da u vašem domu postoji veći broj insekata koje vi možda i ne primjećujete, ali ih stonoge vrlo dobro osjete.
- Kada govorimo o mjestima na kojima se najčešće mogu zateći, treba znati da one preferiraju vlažna i tamna okruženja, pa ih je najčešće moguće sresti u kupaonicama, podrumima, pa čak i u kuhinjama. Noćna su bića, pa većinu aktivnosti obavljaju kada svi ukućani spavaju. Mogu narasti i do pet centimetara u dužinu, a krasi ih impresivna anatomska struktura s čak 15 pari nogu, koje im omogućuju nevjerojatnu brzinu i okretnost. Unatoč svojoj krhkosti, stonoge imaju relativno dug životni vijek, koji može varirati između tri i sedam godina.
Kako biste smanjili šanse za susrete s ovim bićima, stručnjaci preporučuju temeljito i redovito čišćenje doma, s posebnim naglaskom na teško dostupne kutove i prostore ispod namještaja, gdje se stonoge najčešće skrivaju. Osim toga, važno je redovito uklanjati ostatke hrane koji mogu privući druge insekte – potencijalni plijen stonoga.
Na kraju, iako me sinoćnji susret iznenadio i podsjetio na duboko ukorijenjeni osjećaj nelagode iz djetinjstva, drago mi je što sam stonogi odlučio pokloniti život, jer sam svjestan njezine vrijednosti u prirodnom poretku. Umjesto da se borimo protiv njih, možda bismo trebali bolje razumjeti njihovu ulogu – i pustiti ih da tiho, noću, rade ono što najbolje znaju: čuvaju naš dom od neželjenih uljeza.
