U današnjem blogu pišemo o jednom prilično teškom i emotivnom trenutku u životu jedne majke, koja donosi odlučujući korak kako bi se suprotstavila nepoštovanju i zlostavljanju svoje kćerke.
Problemi između žene njenog sina i njegove majke postaju sve veći, te na kraju ona mora preduzeti ozbiljne mjere kako bi zaštitila svoju kćerku od fizičkog i emocionalnog nasilja. Zašto ljudi koje bismo trebali smatrati zaštitnicima mogu da nas povrijede najviše, i kako se jedna žena bori da spasi svog voljenog iz ruku tih osoba?
Stajala sam na vratima, držeći torbu s domaćim paprikama koja mi je ispala iz ruku i pala na pod. Ušla sam bez zvonjenja, jer sam imala ključ za stan koji smo kupili zajedno s njenim ocem. Očekivala sam da ću zateći svoju kćerku, Eli, kako leži u krevetu, iscrpljena nakon napornog dana, ali scena koja me dočekala ostavila me je bez riječi. U dnevnoj sobi, gdje je klima radila na 30 stepeni, moj zet, Stojan, i njegova majka, Bonka, udobno su sjedili na sofi, uživajući u pečenoj piletini i smijali se uz neki TV program, dok je moja kćerka stajala u hladnoj kuhinji, trljajući masnu tepsiju hladnom vodom, s drhtavim ramenima.
Ova scena me je stvarno pogodila. Nije bio samo lijenost, nije bio samo nedostatak poštovanja – ovo je bilo nečovječno. Stojan je, bez imalo stida, tražio od svoje žene da donese hljeb, dok je Bonka, hladnokrvno, komentirala moju kćerku, nazivajući je “lijenkom” i govoreći da “žena treba služiti, a ne ležati”. Te riječi nisu mogle proći nezapaženo. Krv mi je briznula u glavu, ali nisam zaplakala. Samo sam zaključala vrata, a zatim se nasmiješila. Moja osmijeh je vjerovatno bio zastrašujuć, jer je Bonka odmah umukla.
Nakon toga sve je išlo brzo. Povukla sam svoju kćerku u hodnik, osjetila sam da ima temperaturu od skoro 39 stepeni, i više nije bilo potrebno da je uvjeravam. Niko više neće prati suđe, niko više neće biti podređen tim ljudima. Uzimam telefon i zovem svog muža – on je advokat, ali s prilično burnim karakterom kad je u pitanju naša kćerka. Ne trebaju više biti u ovom stanu koji je na moje ime. Dali smo im da žive tu dok se ne snađu, ali očigledno su nam se popeli na glavu.
Stojan je pokušao da se izvuče, ali moj povik ih je zaustavio. Nakon pola sata stan je bio prazan. Moj muž je odmah te večeri promijenio bravu. Moja kćerka je nakon sedmice antibiotika i toplih supa bila bolje, ali najveće izlečenje je bilo to što se oslobodila tog “tumora” u svom životu.
- A Stojan i Bonka? Čula sam da sada žive pod kirijom u jednoj vlažnoj garsonijeri, i raspravljaju ko da pere suđe. Možda sada, kada je sve jasno, počnu razmišljati o tome šta je zaista važno u životu
Ova priča nam pokazuje koliko je važno postaviti granice i zaštititi svoje najbliže, čak i kada to znači suočavanje s onima koji bi trebali biti naši oslonci. Majka je donijela hrabru odluku, ne dopuštajući da bilo ko ponižava njenu kćerku, ma koliko bliski bili ti ljudi. U trenucima kada drugi previđaju bol i patnju, ona je prepoznala trenutak kada je potrebno djelovati, ne iz straha, već iz ljubavi i poštovanja prema svojoj porodici. Ova situacija nas podsjeća na to da ponekad najvažniji korak u životu nije samo praštanje, već i postavljanje granica koje nas štite
