U današnjem članku vam pišemo na temu DNK testova i porodičnih tajni koje oni ponekad otkrivaju. Kada ljudi iz radoznalosti naruče ovakvo testiranje, obično očekuju da saznaju nešto više o svom poreklu, ali retko ko misli da bi rezultat mogao potpuno da uzdrma temelje porodične istorije.
Upravo to se dogodilo jednoj ženi čiji je ceo svet stao kada su rezultati pokazali nešto što porodica nikada nije želela da prizna.Ona je test uradila iz zabave, vođena željom da sazna više o svom poreklu. Međutim, kada su stigli rezultati i kada ih je uporedila sa podacima koje je imao njen brat od tetke, pred njom se otvorila velika i bolna sumnja. Sa svojim rođakom, umesto očekivane bliskosti u DNK, delila je svega 3 odsto genetskog materijala. To je bilo premalo da bi njihovi roditelji zaista bili rođeni brat i sestra, kako su svi u porodici godinama verovali.

Odjednom su stare priče i glasine koje su se šapatom prepričavale u porodici postale stvarnije nego ikada. Postojala je davna sumnja da je baka bila neverna dedi u periodu kada je njihov odnos bio hladan, ali niko nikada nije želeo ozbiljno da poveruje u to. Sada, sa papirima u ruci, ova žena se suočila sa pitanjem koje niko nije mogao da izbegne: da li je njen otac ili njena tetka dete drugog muškarca?
- Problem je u tome što su baka i deda odavno preminuli, a bez njihove generacije DNK testovi pružaju samo delimičnu sliku. U očajanju, ona je pitala druge korisnike interneta da li je moguće doći do istine bez testiranja njenog oca i tetke. Predložila je da kupi dodatni paket koji bi precizno odvojio gene od oca i majke, pa ih uporedila sa podacima rođaka. Ako DNK njenog oca uopšte ne bi bila prisutna kod brata od tetke, to bi bio dokaz da oni nisu puni brat i sestra, već polubraća i polusestre.
Njeni rezultati pokazali su mešavinu indijskog, evropskog i afričkog porekla. Rođak, s druge strane, bio je gotovo u potpunosti indijskog porekla. To je dodatno otvorilo prostor za sumnju – jer ako njen otac ima deo evropske ili afričke DNK, a tetka to nema, onda bi bilo jasno da poreklo potiče od različitih očeva.

Korisnici koji su pročitali njenu ispovest pokušali su da joj pomognu savetima. Jedan od njih je naglasio da je 3 odsto DNK premalo da bi osoba mogla biti „prvi rođak“. Takav procenat može da se poklopi tek kod daljih srodnika, što znači da je gotovo sigurno reč o polusrodstvu ili čak o tome da je neko u porodici usvojen. Drugi je dodao da je najbolje rešenje ubediti oca i tetku da urade test – makar pod izgovorom genealoškog istraživanja – jer bi tek tada mogli da dobiju pravi odgovor.
- Ova priča pokazuje koliko DNK testovi mogu biti mač sa dve oštrice. S jedne strane, oni nude fascinantan uvid u poreklo i porodičnu istoriju. S druge strane, mogu da otvore rane, pokrenu stare sumnje i donesu istine na koje niko nije spreman. Žena koja je podelila svoju ispovest na internetu sada nosi teret znanja koje menja njeno viđenje porodice i sopstvenog identiteta.
Postavlja se pitanje – da li je bolje znati istinu po svaku cenu ili živeti u neznanju? Za nju, tajna bake sada više nije samo glasina, već mogućnost koja visi nad čitavom porodicom. A sledeći korak zavisiće od toga koliko su spremni da se suoče sa prošlošću.

DNK testovi ne donose uvek samo zanimljive priče o poreklu. Nekada otkrivaju i ono što je generacijama bilo skriveno – i tada se ceo svet može srušiti u trenu
 
            







