Danas vam pišem o situaciji koja mi je stvarno otvorila oči i natjerala da se zamislim o tome šta zapravo znači biti “elita” u društvu. Nedavno sam se našla u potpuno neočekivanoj situaciji koja me duboko pogodila, a sve je počelo kada su roditelji jedne djevojčice, koja je bliska prijateljica moje kćerke, odlučili zabraniti njihovo druženje.
Razlog je bio, kako su oni to objasnili, to što smatrali da nismo “isti nivo”. Ta tvrdnja mi je zvučala nevjerojatno, jer uopće nisam mogla da shvatim šta to znači.
Zapravo, ti roditelji smatraju da pripadaju “višoj društvenoj klasi” jer imaju više novca, i to je bio razlog zbog kojeg su odlučili prekinuti prijateljstvo njihove kćerke s mojom. Iako to samo po sebi zvuči apsurdno, pravi šok za mene bio je saznanje da je otac te djevojčice – automehaničar. Da, dobro ste pročitali – čovjek koji se bavi automehanikom i koji ne može reći da spada u “visoku klasu” prema ni jednoj mjeri osim, očigledno, bogatstvu.
Ovo je izazvalo u meni ogromnu dilemu – šta zapravo znači biti “elita”? Da li je zaista dovoljno imati novac, bilo to puno ili malo, da bismo smatrali da smo bolji ili vrijedniji od drugih? Koji je to stvarni kriterij za vrednovanje čovjeka? Ne može li biti da nas našu vrijednost čine osobine poput poštovanja, ljubaznosti, iskrenosti i dobrote, a ne novčana sredstva ili društveni status? Mislim da je to pitanje na koje bi trebalo odgovoriti svaki pojedinac, a ne samo slijepo prihvatiti ono što nam društvo nameće.
Ono što me posebno pogodilo u ovoj situaciji je što sam shvatila da predrasude i stereotipi zapravo oblikuju naše ponašanje i način na koji gledamo na druge. Nažalost, u današnjem društvu često se previše naglašava bogatstvo i položaj, dok se zanemaruju temelji ljudske vrijednosti. Iako je novac sigurno važan za svakodnevni život, on nikako ne bi smio biti mjerilo za ocjenu nekog kao osobe.
Za mene je to bila lekcija – važnost toga da ne dozvolimo da nas definišu vanjski faktori i da, koliko god to teško bilo, treba njegovati zdrav pogled na život. Ljudska vrijednost ne bi smjela biti određena statusom, već onim što nosimo u sebi, onim što činimo za druge, koliko smo iskreni i koliko poštujemo ljude oko nas. To je prava “elita” – sposobnost da budemo bolji ljudi, ne na osnovu novca, nego na temelju onoga što nosimo u srcu.
- Na kraju, moramo biti svjesni da sve dok se budemo vodili predrasudama i gledali na ljude kroz prizmu njihovog bogatstva ili društvenog statusa, nikada nećemo moći izgraditi istinsku društvenu zajednicu. Pravo bogatstvo leži u tome koliko smo dobri prema drugima, koliko poštovanja imamo za sve ljude, bez obzira na to kakvu im pozadinu ili status možda društvo nametne.
Zdrav pogled na život podrazumijeva da ne sudimo ljude prema njihovim materijalnim dobrima, već prema njihovim postupcima i karakteru. Bez obzira na to koliko novca posjedujemo ili kakav društveni status imamo, najvažnije je kako tretiramo druge. Istinska vrijednost osobe leži u njenoj unutrašnjoj ljepoti, poštovanju koje daje drugima i spremnosti da pomogne. Tek tada možemo reći da smo uistinu “elita”
