Jedan poseban sastojak ne samo da sprječava kvarenje, već i poboljšava okus kiselog kupusa. Kiseli kupus se često naziva “superhranom” zbog visokog sadržaja raznih vitamina, posebno vitamina C.
- Nadalje, uključuje niz drugih vitamina, uključujući A1, B1, B2, B3, B6, B12, K i E Osim toga, može se pohvaliti značajnom koncentracijom esencijalnih minerala kao što su kalcij, fosfor, kalij, magnezij i željezo. Kada kiselite kupus kod kuće, bitno je znati koje namirnice mogu poboljšati njegov okus, a istovremeno spriječiti kvarenje.
Jedna od takvih namirnica je hren, koji može ubrzati proces kiseljenja, poboljšati okus kiselog kupusa i spriječiti njegovo kvarenje. Ako se želi zlatnožuta nijansa kiselog kupusa, može se dodati i mala količina kukuruza. Za one koji vole pikantne okuse preporučuje se dodatak ljute papričice.
- Nadalje, lovorov list također može poboljšati ukupni profil okusa. U kadu se mogu staviti vrećice napunjene nasjeckanim i posoljenim kupusom. Bitno je da ove vrećice budu perforirane kako bi omogućile cirkulaciju slane vode. Treba ih umetnuti između glavica kupusa, učinkovito zauzimajući raspoloživi prostor. Ova metoda omogućit će vađenje nasjeckanog kupusa iz istog lonca.
BONUS TEKST
Suvremene prehrambene navike znatno se razlikuju od onih naših predaka. Varijacije se mogu primijetiti u načinu nabave i pripreme hrane, učestalosti obroka i veličini porcija. Stoga je neophodno razumjeti kako te promjene utječu na naše zdravlje, stanje organizma i sklonost nezaraznim bolestima. U razgovoru s dr. Snežanom Lešovićem, pedijatrom-endokrinologom u Specijalnoj bolnici za liječenje štitnjače i pretilosti “Čigota”, razgovarali smo o suprotnostima načina ishrane naših roditelja, baka i djedova i onih kojih se danas pridržavamo. .
- Temeljita analiza prehrambenih navika naših roditelja i baka i djedova može dati značajne uvide. Povijesno gledano, smatralo se da vanjski utjecaji ne utječu na naše gene. Međutim, pojava epigenetike — znanstvenog polja posvećenog ispitivanju promjena u genetskoj ekspresiji — promijenila je ovu perspektivu. Sada je očito da različiti vanjski čimbenici, uključujući prehranu, mogu utjecati na funkciju gena, što dovodi do razvoja nutritivne epigenetike.
Ova grana istraživanja istražuje kako naša prehrana i prehrana naših predaka utječu na genetski sastav nas samih i naših potomaka. Dr. Lešović naglašava da ako naše prehrambene odluke mogu promijeniti genetiku naše djece, onda epigenetika služi kao uvjerljivo obrazloženje za preispitivanje naših životnih izbora i prihvaćanje zdravijih prehrambenih navika. Zbog nedostatka bijelog brašna, kruh se stalno sastojao od integralnog i tamnog brašna.
- Transformacija naših prehrambenih navika bila je duboka. Kad proučimo prehranu naših baka i djedova, naše trenutne prehrambene prakse čine se gotovo neprepoznatljivima. Načini nabave hrane, njezina priprema, učestalost obroka i veličina porcija doživjeli su značajne transformacije. Prije pedeset do osamdeset godina bilo je uobičajeno da obitelji ručaju zajedno u isto vrijeme svaki dan, obično uživajući u tri obroka: doručak, ručak i večera. Često su konzumirali svježe pripremljene obroke i voće i povrće iz lokalnih izvora, jer su bili lako dostupni.
U svjetlu nestašice bijelog brašna, kruh se pretežno radio od integralnog i crnog brašna, a koristilo se zobeno, raženo i kukuruzno brašno. Takav obrazac prehrane igra ključnu ulogu u prevenciji pretilosti, a također rezultira minimalnim bacanjem hrane. Dr. Lešović upozorava da su suvremene prehrambene navike obilježene sasvim novim trendovima, a to su prekomjeran kalorijski unos, često izostavljanje obroka te nekontrolirana konzumacija grickalica, slatkiša, sokova i kave. Popularnost gotove hrane značajno je porasla, što je dovelo do transformacije u pripremi obroka i vremenu objedovanja.
- Prehrambeni objekti, uključujući restorane i supermarkete, rade 24 sata dnevno, osiguravajući da su obroci dostupni u bilo koje vrijeme. Prevalencija opcija za van, brze hrane, svježe pripremljenih namirnica, smrznutih obroka i gotovih jela očita je u našem svakodnevnom životu. Kako je vremena za domaću hranu sve manje, objedovanje vani i restorani postali su sve češći.
Ova promjena u prehrambenim navikama rezultira većom potrošnjom kalorija, zasićenih masti, dodanih šećera, soli i raznih aditiva. masna-hrana-shutterstock-645031861.jpg Sve veći unos ultraprerađene hrane predstavlja značajnu opasnost po zdravlje, budući da suvremene prehrambene navike pridonose problemima povezanim sa kardiovaskularnim zdravljem i metaboličkom funkcijom. Istraživanja pokazuju da je sve veći unos ultraprerađene hrane povezan s raznim zdravstvenim rizicima.
- Prema riječima dr. Lešovića, ultraprocesirana hrana je doživjela značajne izmjene, postala je neprepoznatljiva zbog kemijskih transformacija koje su omogućile metode i sastojci koji se inače ne koriste u domaćoj kuhinji. Posebno su zabrinjavajući razni zaslađeni napici i mesni proizvodi čija konzumacija povećava rizik od razvoja kroničnih nezaraznih bolesti. Suvremeni život karakterizira pretežito sjedilački način života; brojni pojedinci putuju na svoja radna mjesta automobilom i posvećuju dugo vremena ekranima, bilo da se radi o računalima, televizorima ili mobilnim uređajima.
Kao rezultat toga, naše razine tjelesne aktivnosti nastavljaju opadati. Štoviše, vjerojatnost susreta s raznim zdravstvenim problemima značajno je povećana lošijim odlukama o prehrani. Postoji povezanost između našeg neoptimalnog odabira prehrane i porasta stanja kao što su kardiovaskularne bolesti, pretilost, dijabetes tipa 2, poremećaji spavanja i određene vrste raka. Nadalje, primjetan je porast alergija i intolerancija na hranu. Taj se trend može pripisati rastućoj prevalenciji ultra-prerađene hrane, koje nije bilo u prehrani prethodnih generacija.
