Narodno pozorište Republike Srpske objavilo je tužnu vijest da nas je napustio glumac Dobrica Agatonović Aga. Njegov odlazak ostavlja prazninu u svijetu umjetnosti, jer je riječ o čovjeku koji je gotovo čitav svoj život posvetio sceni i glumačkom pozivu.
Agatonović je rođen 1942. godine u Blacu u Srbiji, malom mjestu iz kojeg je krenuo na put koji će ga odvesti do velike pozornice. Još kao mladić pokazivao je dar za umjetnost i želju da izrazi emocije kroz glumu. Upravo zbog toga odlučio je da svoje obrazovanje nastavi u Glumačkoj školi u Novom Sadu, gdje je sticao prve profesionalne temelje.
- Prvi ozbiljan angažman dobio je u Vršcu, gdje je proveo jednu godinu, a zatim se njegov put nastavio prema Banjoj Luci. Taj grad će mu postati drugi dom, a Narodno pozorište Republike Srpske mjesto na kojem je ispisao najveći dio svoje karijere. Bio je stalni član ansambla od 1968. pa sve do 2006. godine, pune 38 godina predanog rada. Na toj sceni ostvario je niz uloga, pokazujući podjednaku vještinu u tumačenju dramskog i komičnog repertoara.
Njegov glumački opus bio je širok. Publika ga je prepoznavala po sposobnosti da jednako uvjerljivo prenese teške dramske emocije i da nasmije gledalište svojim komičnim izvedbama. Njegov talenat i posvećenost prepoznali su i stručnjaci, pa je tokom karijere dobio niz nagrada i priznanja, među kojima se posebno izdvaja Aprilska nagrada grada Banje Luke – jedno od najvećih priznanja koje taj grad dodjeljuje svojim umjetnicima.
Pored rada u pozorištu, Aga je bio prisutan i na filmu i televiziji. Njegovo ime se vezuje za projekte poput filma „Dan duži od godine“ (1971) i ostvarenja „Doktor Mladen“ (1975). U televizijskim projektima tumačio je različite likove koji su ostavili trag kod gledalaca. Igrao je u TV filmovima „Devojka Simeuna Đaka“ i „Neka bude tako“ (1999), kao i u serijama koje su obilježile različite epohe domaće produkcije: „Morava“ (1976), „Misija majora Athertona“ (1986), „Goli život“ (1995), „Žene, ljudi i sve ostalo“ (1999–2000), „Tata i zet“ (2007), „To vrelo leto“ (2008), „Selo gori, a baba se češlja“ (2010) i „Foliranti“ (2011).
Ipak, domaća publika ga se najviše sjeća po ulozi Deke Uzelca u popularnoj seriji „Selo gori, a baba se češlja“, u epizodi pod nazivom „Guska“. Lik koji je tumačio bio je jednostavan, životan i pun topline, što je odraz samog Agatonovića – glumca koji je znao spojiti svoj lični šarm s likovima koje je igrao. Taj epizodni nastup ostao je posebno urezan u sjećanje gledalaca i često se prepričavao.
- Dobrica Agatonović Aga bio je više od glumca – bio je simbol jedne epohe pozorišta i televizije, čovjek koji je svojim likovima davao autentičnost i iskrenost. Njegove uloge nisu bile samo glumačke bravure, već i mali komadići života preneseni na scenu.
Njegovi kolege pamtiće ga po skromnosti, profesionalizmu i vedrom duhu. Publika će ga se sjećati po osmijehu, toplini i sposobnosti da u svakom liku pronađe nešto blisko i poznato. A grad u kojem je proveo najveći dio svog života – Banja Luka – pamtiće ga kao umjetnika koji je obogatio kulturnu scenu i ostavio neizbrisiv trag.
Narodno pozorište Republike Srpske u saopštenju je navelo da će sahrana Dobrice Agatonovića Age biti održana u ponedjeljak, 8. septembra, u 13 sati u Blacu, njegovom rodnom mjestu. Time se zatvara jedno veliko životno poglavlje, ali djela i sjećanja ostaju kao svjedočanstvo njegove ljubavi prema umjetnosti.
Odlaskom Age, domaća umjetnička scena izgubila je čovjeka koji je znao kako spojiti ozbiljnost drame i lakoću komedije, kako prenijeti emociju i kako pokazati da je gluma poziv, a ne samo profesija. Njegov rad biće inspiracija mladim generacijama, a uloge koje je ostvario ostaju zauvijek zapisane u kolektivnom sjećanju publike.
