Muzička scena izgubila je još jednog tihog velikana. Teri Rid, britanski roker poznat po svom nadimku “Superlungs”, preminuo je u 75. godini života. Njegova smrt duboko je potresla muzički svijet – ne samo obožavatelje, već i mnoge kolege i prijatelje iz industrije. Bio je planirao veliku turneju za jesen 2025. godine, ali ju je, samo mjesec dana prije smrti, morao otkazati zbog komplikacija vezanih za liječenje raka.
Ova vijest došla je kao iznenađenje, iako je tokom ljeta putem svojih zvaničnih profila obavijestio publiku da odgađa koncerte u Velikoj Britaniji, Irskoj i Norveškoj. Iako razočaran, ostao je optimističan, govoreći da se radovao nastupima – posebno jer su neki gradovi s turneje trebali biti njegova prva gostovanja. Nažalost, sudbina mu nije dala priliku da se još jednom vrati na scenu.
- Rođen 1949. godine u Kembridžširu, Teri je muzičku karijeru započeo kao pjevač u bendu Peter Jay and the Jaywalkers, ali je ubrzo krenuo samostalnim putem. Još kao vrlo mlad imao je priliku da bude predgrupa Rolingstonsima, a tokom karijere dijelio je scenu s velikanima poput Creama, Fleetwood Maca i Jethro Tulla. Bio je dio dinamične londonske muzičke scene šezdesetih, gdje je svojim snažnim vokalom i harizmom postao prepoznatljiv i voljen. Njegovo prijateljstvo sa Džimijem Hendriksom ostalo je zabilježeno kao jedno od svijetlih poglavlja tog doba.
Mnogi će ga pamtiti kao čovjeka koji je odbio ponudu da bude pjevač Led Zeppelin-a. Kada su Džimi Pejdž i njegov bend tražili glas koji bi nosio njihovu muziku, Rid je rekao “ne”, preporučivši umjesto sebe Roberta Planta i bubnjara Džona Bonama. Iako nikada nije zažalio zbog te odluke, njegova skromnost i duhovitost ostali su upečatljivi – u jednom intervjuu rekao je: “Dao sam im pola benda, zar to nije dovoljno?”
Odbio je i sličnu ponudu od Deep Purple-a, birajući da ostane vjeran svom putu – putu nezavisnog muzičara koji nije tragao za slavom, već za autentičnim izražajem. Upravo to ga je definisalo: čovjek koji nije pravio kompromise u umjetnosti. Tokom karijere izdao je sedam albuma, među kojima se posebno ističe “Seeds of Memory” iz 1976. godine – ploča koja i danas ima kultni status među ljubiteljima britanskog roka.
Njegovi počeci iz šezdesetih, posebno debi album “Bang Bang, You’re Terry Reid” iz 1968, predstavili su ga kao moćnog vokalnog izvođača, a kroz godine se potvrdio i kao autor s dubinom. U osamdesetima se povukao iz prve linije muzičke scene i više radio u studijima, sarađujući s imenima poput Don Henleyja i Marianne Faithfull. Iako je javnost rijetko pratila svaki njegov korak, Teri nikada nije u potpunosti utihnuo – albumi poput “The Driver” (1991.) i “The Other Side of the River” (2016.) pokazali su da i dalje ima mnogo toga da kaže.
- U intervjuu iz 2024. za Classic Rock Magazine, Rid je na sebi svojstven način objasnio svoj odnos prema muzici: „Muzika mi je uvijek bila igra. Kao klinac sam pjevao po kafanama, a otac bi se šalio da sam jedini pjevač u selu gdje nema vodoinstalatera.“ Ta jednostavna rečenica otkriva njegov pogled na karijeru – nepretencioznu, iskrenu i slobodnu.
Njegova smrt izazvala je brojne reakcije širom svijeta. Džo Bonamasa, poznati gitarista, opisao ga je kao jednog od najmoćnijih glasova koje je rokenrol imao, ističući njegov uticaj i mentorstvo. Muzički kritičari su se složili – Rid je bio jedinstven, neukrotiv i potpuno svoj. Kako je naveo Aleksandar Dragaš za Jutarnji list, „Teri Rid je bio čovjek izvan formule – onaj koji je izabrao umjetnost, a ne tržište.“
Do samog kraja ostao je posvećen muzici. Njegova želja bila je da ponovi posljednju turneju, ali u većem obimu – život ga je preduhitrio. Umro je okružen porodicom, a iza sebe je ostavio suprugu Anet i ogroman trag u muzičkoj istoriji.
Teri Rid nije bio zvijezda u klasičnom smislu riječi. Njegov uspjeh nije mjerljiv brojem hitova ili naslovnica. Njegovo nasljeđe je u glasu koji je lomio staklo, a istovremeno liječio dušu, u odluci da ostane vjeran sebi čak i kad je to značilo manju slavu. A to je, možda, najrjeđe i najvrijednije što muzičar može ostaviti iza sebe
