Tražite li održavanje ugodnog mirisa u svom toaletu, a ipak vam se čini da se brzo prlja unatoč svim vašim naporima? Željeli bismo vam ponuditi prijedlog koji će vam pomoći da zadržite svjež i ugodan miris u vašem WC-u dulje vrijeme. Ovaj jednostavan lijek, koji daje ugodan miris, tehnika je s YouTube kanala JECA SVAŠTARICA koju nećete požaliti.
- Za ovaj učinkoviti DIY osvježivač za WC školjku potreban je samo jedan sastojak koji možda prije niste razmišljali o korištenju na ovaj način. Majka iz Australije izazvala je veliko uzbuđenje na internetu kada je u grupi na Facebooku otkrila jednostavan savjet za čišćenje. Otkrila je da je skromna plastična boca vode dovoljna da se pozabavi upornim mirisom koji se širio iz zahoda. Uz vodu u bocu treba dodati jednaku količinu omekšivača.
Bitno je da se čep boce izdubi kako bi se otkrio mali otvor, nakon čega se boca, osigurana ovim modificiranim čepom, postavlja u spremnik. Australka tvrdi da njezin toalet dosljedno održava ugodnu aromu upravo ovom metodom, a njezina je preporuka naišla na odobravanje brojnih korisnika interneta koji su izrazili zadovoljstvo rezultatima. Neki pojedinci idu korak dalje u praksi izravnim dodavanjem omekšivača u spremnik za vodu.
- Nakon što je saznala za ovu metodu, Sadie’s Professional Cleaning Services, britanska tvrtka za čišćenje, primijetila je da to nije nov pristup, jer su ga njihovi zaposlenici koristili već neko vrijeme dok su obavljali poslove čišćenja WC-a. Tvrtka savjetuje: “Dodajte šalicu omekšivača u spremnik.
Deterdžent će se taložiti na dnu, što će rezultirati neugodnim mirisom pri svakom puštanju vode u WC školjki. Vodoinstalaterski stručnjaci upozoravaju na opasnosti povezane s ovom tehnikom, ukazujući da može oštetiti i spremnik i cijevi. Unatoč tome, značajan broj pojedinaca i dalje odabire ovu metodu, budući da se navodi da su rezultati izvanredni.
BONUS TEKST
U regiji Toraja u Sulawesiju, u Indoneziji, održava se nekonvencionalan običaj poznat kao “živjeti s mrtvima”. Ova tradicija podrazumijeva da članovi obitelji borave uz ostatke svojih preminulih rođaka dulje vrijeme nakon njihove smrti. Jedinstvenost ove prakse leži u dubokom uvjerenju da pokojnici nisu u potpunosti otišli iz carstva živih sve dok se ne provede određeni ritual koji uključuje žrtvovanje vodenog bizona.
- Ovaj vodeni bivol funkcionira kao vozilo za prijevoz duša preminulih u carstvo preminulih. Točnije, obitelji moraju posjedovati znatna financijska sredstva kako bi nabavile bizona kojeg će kasnije žrtvovati uz tijelo pokojnika. Posljedično, neke jedinke mogu ostati nepokopane dulje vrijeme, ponekad i desetljećima, dok se ne prikupe potrebna sredstva za bizona.
Za održavanje fizičkog integriteta preminulih članova obitelji koristi se poseban konzervans poznat kao Formalin. Ova kemijska formulacija inhibira proces raspadanja, čime se olakšava dugoročno očuvanje tijela preminulog čovjeka. O ostacima preminulih članova obitelji dosljedno se brine, uz prakse koje uključuju pranje i odijevanje koje označavaju duboko poštovanje prema preminulima.
- Osim toga, rodbina nudi hranu i cigarete u čast onima koji su umrli. Ovi rituali se provode dva puta dnevno, služeći kao demonstracija odanosti i poštovanja prema preminulima. Za održavanje higijene u prostoriji u kojoj se nalazi tijelo pokojnika nalazi se školjka namijenjena zahodu. Ovaj raspored pridonosi posebnoj atmosferi unutar domova plemena Toraja, gdje preminuli članovi obitelji imaju istaknutu poziciju u svakodnevnom životu, prenoseći tako emocionalni i kulturni utjecaj na zajednicu.
Supruge mogu odlučiti zadržati vezu sa svojim preminulim muževima, što označava njihovu vjernost i lojalnost, čime iskazuju poštovanje. Ovaj običaj, iako se u početku može činiti nekonvencionalnim, duboko je ukorijenjen u Toray kulturi i služi kao manifestacija poštovanja prema preminulima, kao i uvjerenje u postojanost života nakon smrti. Ekshumacija ljudskih ostataka Ritual poznat kao tivah uključuje ekshumaciju ostataka i izvode ga pojedinci koji pripadaju plemenu Dayak.
- Ova praksa, međutim, značajno odstupa od onoga što bi se moglo smatrati uobičajenim u drugim kulturama. Za pripadnike plemena koji žive u regiji Kalimantan ovaj je ritual obvezan, budući da smrt doživljavaju samo kao prijelaz iz jednog kraljevstva u drugo. Ritual tivaha uključuje ekshumaciju posmrtnih ostataka preminulog člana obitelji. Nakon što su kosti iskopane, zajedno se prevoze na cijenjeno mjesto poznato kao Sandung.
Vrijeme ovog rituala nije fiksno; nego ga određuje obitelj. Ritual zahtijeva pažljivu pripremu i određena financijska sredstva, koja naknadno jamče pokojnikov odlazak u zagrobni život. Kroz ovu praksu, obitelj izražava i naklonost i poštovanje prema preminulom pojedincu. Ako obitelj odluči ne poduzeti ritual, vjeruje se da bi ih duh mogao prokleti, što bi rezultiralo nesrećom.
- Pleme Tiwah sudjeluje u neobičnom ritualu koji uključuje čišćenje lubanja njihovih preminulih predaka. Ritual poznat kao “njobeng” smatra se svetim, iako donekle neobičnim, a narativ u ovom trenutku postaje posebno intrigantan. Lubanje koje se nude tijekom rituala “mengajau” prolaze proces čišćenja. Članovi plemena vjeruju da će čišćenje lubanja prizvati obilnu žetvu i zaštititi od zlih sila.
Iako je ritual “mengajau” trenutno zabranjen, članovi plemena nastavljaju sudjelovati u praksi čišćenja lubanje, za koju vjeruju da je prožeta magičnim svojstvima. Obilježavanje kraja života Pleme Toraja smrt ne doživljava kao mračnu priliku, već kao trenutak za slavlje. Prema vjerovanjima plemena, dok se fizičko tijelo može raspasti u trenutku smrti, duh pokojnika nastavlja postojati do ceremonije pokopa, koja uključuje ritual vodenog bizona.
- Ceremonija se naziva “rambu solo”, a obuhvaća okupljanje koje olakšava prijelaz duha pokojnika na njegovo posljednje počivalište poznato kao Pujo. Ambijent ceremonije karakteriziraju veseli smijeh i veselje, a kulminacija je gozba koja slijedi nakon obrednog žrtvovanja stoke.
