Nakon medenog mjeseca, mladi par pun nade, Vladimir Savitsky i Larisa Savitsky, oboje stari samo 20 godina, vratio se kući s težnjama za svijetlu budućnost. Dana 24. kolovoza, Larisa i Vladimir uzeli su let 811 u zračnu luku Komsomolsk-on-Amur. Bez njihovog znanja, kako se letjelica penje u nebo, njihovi će snovi uskoro biti zaboravljeni.
- U potresnom događaju, avion koji je prevozio 38 putnika doživio je sudar u zraku s vojnim zrakoplovom TU-16. Velika brzina vojnog zrakoplova iznenadila je drugu letjelicu, ne dajući priliku za reakciju. Ova tragična nesreća dovela je do smrti većine putnika. Larisa je snažno ispričala trenutak sudara, kada su nam u trenu otkinuta krila i krov, a zamijenili su ih samo jezivi zvuci krikova.
Dok sam gledao u svog partnera, naišao sam na praznu posudu u kojoj je prije bila njegova bit. U tom me trenutku obuzeo duboki osjećaj sigurnosti, usadivši snažno uvjerenje da je moja vlastita smrt neizbježna. Larisa se sjetila jedne scene iz filma koji prikazuje pad aviona, gdje mlada djevojka grčevito drži svoje sjedalo dok se spušta u dubine džungle, a sve se odvija u tom trenutku.
- Prepoznajući potrebu da ublažim udarac nadolazećeg pada, odlučio sam pronaći mjesto i sjesti. Osam minuta Larisa se čvrsto držala za svoje sjedalo dok je padala pored krhotina. Svaka sekunda koja je prolazila osjećala se kao da ju približava sigurnoj smrti. Ipak, samo nekoliko trenutaka prije konačnog spusta, neočekivano joj se ukazala gusta šuma. Ta je prolazna slika bila posljednje sjećanje koje je zadržala prije nego što je izgubila svijest.
Kad se Larisine oči naglo otvorile, odmah ih je privuklo mirno tijelo njezinog voljenog supruga, koje je ležalo samo tri-četiri metra od nje. U tom srcedrapajućem trenutku, zauvijek urezanom u njezinu umu, rekla je posljednji zbogom. Vođena očajem, Larisa je dva dana odlazila duboko u sibirsku šumu u potrazi za pomoći. Sa svakim prolaznim trenutkom njezina je nada u spas nestajala.
- Trećeg dana pojavio se ribar i pružio joj bitnu pomoć koju je tražila. Nakon mog otkrića postalo je jasno da je moja obitelj proaktivno uredila moje posljednje počivalište. Detaljan popis s imenima svih pojedinaca na brodu je objavljen, a moja obitelj je na odgovarajući način obaviještena. Sovjetske su novine o ovom tragičnom događaju šutjele, namjerno prikrivajući istinu.
Tajna policija Sovjetskog Saveza brzo je prikrila sudar u kojem su sudjelovale dvije letjelice. Obiteljima žrtava se kaže da šute i ne smiju slaviti niti se sjećati svojih najmilijih. Kada je Larisa stigla u zdravstvenu ustanovu, zatekla je svoju sobu pod nadzorom više uniformiranih osoba. Zabranili su posjete prijateljima i rodbini, a Larisa je ispričala da je “majci savjetovano da se suzdrži od razgovora”.
- Tek su 2000-ih otkriveni složeni detalji tragedije, mnogo godina nakon što se dogodila. Larisa je bila jedina osoba koja je prošla kroz tragični događaj bez ikakvih ozljeda, no ipak se suočila s izazovnim putovanjem kako bi izliječila svoje rane. Ipak, nakon duljeg razdoblja, otkrila je hrabrost da napreduje i vrati svoj život, naposljetku dočekavši sina.
Promatrajući fotografije snimljene nakon incidenta, doista je nevjerojatno vidjeti dubinu otpornosti i sposobnosti preživljavanja ove žene. Larisa je prenijela uvjerenje da odgovornost za nesreću snosi vojska, koja nije prepoznala postojanje civilnog zrakoplova na istoj putanji. Svake godine 24. kolovoza održava se proslava drugog rođendana. Služi kao podsjetnik da dio mene ostaje u limbu, nesposoban pronaći svoje pravo mjesto. Ovaj osjećaj traje i trajat će unedogled.
