Danas u 44. godini Marija otvoreno dijeli svoju životnu priču , put koji ju je doveo do kćerkice Sanje.Ovo je priča o ženi koja nije odustala, koja je ostala dostojanstvena sa osmijehom.
Poznata voditeljka Marija Kilibarda danas ima 44 godine i ostvarena je kao majka jedne djevojčice. Iako je u javnosti uvijek zračila samopouzdanjem i profesionalnošću, malo ko je znao kroz kakve je lične borbe prolazila kako bi postala majka. O svojoj želji da ima dijete prvi put je javno govorila u jednom neprijatnom intervjuu sa spisateljicom Vedranom Rudan, gdje se tema majčinstva dotakla na vrlo direktan i nelagodan način.
- U tom razgovoru, Marija je priznala da još od svoje 25. godine osjeća snažnu, gotovo fizičku potrebu da postane majka. Iako je ostvarena u mnogim životnim segmentima, upravo to joj je nedostajalo da bi se osjećala potpuno. Rudanova je, poznata po svom oštrom jeziku, iznijela niz provokativnih komentara, sugerišući da su djeca nepotrebna i da žene poput Marije, koje imaju karijeru i lični život, ne bi trebale “juriti” potomstvo. Marija je, uprkos neugodnoj atmosferi, ostala pribrana i s dostojanstvom objasnila da jednostavno osjeća duboku želju za djetetom.
Godinama nakon tog intervjua, Marija je po prvi put otvoreno govorila o svom putu do majčinstva, koji nije bio ni lak ni jednostavan. Ispričala je da je prošla kroz nekoliko neuspješnih pokušaja vantjelesne oplodnje. Taj period njenog života bio je obilježen neizvjesnošću, razočaranjima, emocionalnim padovima i fizičkom iscrpljenošću. Prolazila je kroz hormonske terapije koje su joj narušavale psihofizičko zdravlje, ali je uprkos svemu ostala usmjerena ka svom cilju – postati majka.
Marija ističe kako je najteže bilo nositi se sa pitanjima okoline – “Zašto nemaš djecu?”, “Šta čekaš?” – i naučiti da je takvi komentari više ne pogađaju. Nije željela sažaljenje, pa je o svemu ćutala. Bila je odlučna da svoje bitke vodi dostojanstveno, daleko od medijskih naslova. Nije htjela da je neko percipira kao “jadnu ženu koja ne može da zatrudni”, već kao snažnu i stabilnu osobu koja zna šta želi i strpljivo se za to bori.
- U tom izazovnom periodu, kako sama kaže, bila je okružena velikom ljubavlju i podrškom. Imala je neizmjernu pomoć svog partnera Baneta, njegove porodice i svoje najbliže rodbine. Kada su prvi put otputovali u Solun kako bi pokušali vantjelesnu oplodnju, uspjeli su – i na svijet je stigla njihova kćerkica. Marija je s osmijehom nazvala “našom malom Grkinjom”, aludirajući na zemlju u kojoj je došlo do pozitivnog rezultata.
Prisjećajući se najtežih trenutaka, Marija kaže da je posebno bolan bio drugi neuspješni pokušaj. Bila je, kako kaže, “na visini” i osjećala da je to konačno to – samo da bi doživjela veliko razočaranje. Tada su ona i njen partner morali zajedno da pronađu načine kako da prebrode bol – bilo da je to kroz razgovor, putovanja ili jednostavno zajednički obrok. Učili su da se nose sa krizama, svaki na svoj način, a zatim ih zajedno prevazilazili.
Kilibarda naglašava da žene koje se bore za potomstvo često ne znaju koliko njihovo tijelo može podnijeti. Fizički napori, hormonske promjene, stalna nadanja i razočaranja mogu imati ozbiljne posljedice, i zato je važno biti svjestan opasnosti koje prate ovakve procese. Ipak, ona nikada nije odustajala, znajući da će njen trud jednog dana biti nagrađen.
Kada je konačno zatrudnjela, znala je da nosi djevojčicu. Ime “Senja” predložila je Banetova sestra, iako ga Marija u početku nije prihvatila, smatrajući ga previše nježnim. Međutim, jedno jutro se probudila s osmehom i sigurnošću da će baš to biti ime njene kćerke. Danas s ponosom kaže da je Senja pravo malo veselo stvorenje koje podsjeća na oca po izgledu, ali ima njene osobine – komunikativna je, radosna, voli muziku i šarmira sve oko sebe.
Na kraju, Marija priznaje da želi da joj pruži svu pažnju koju zaslužuje. Ne boji se da će je razmaziti – nosi je kad god poželi i kroz šalu dodaje da će, kad dođe vrijeme, riješiti i potencijalnu herniju. Jer majčinstvo, kako ga ona vidi, nije samo biološki čin, već bezgranična ljubav, posvećenost i snaga koja sve prevazilazi.
