Cjepivo BCG (Bacillus Calmette-Guérin) ostavilo je poseban trag na pojedincima koji su porijeklom iz zemalja koje su nekada činile Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, ali i drugih područja. Ovo cjepivo, koje se intenzivno primjenjuje kao preventivna mjera protiv tuberkuloze, osobito kod djece koja su osjetljivija na teške oblike bolesti, sada je postalo široko rasprostranjena praksa u brojnim nacijama.
Razvili su ga početkom 1900-ih Albert Calmette i Camille Guérin, BCG cjepivo je dizajnirano da zaštiti ljude od tuberkuloze, vrlo smrtonosne bolesti. Obično se primjenjuje unutar 48 sati od rođenja, a cijepljenje uključuje intradermalnu injekciju neposredno ispod kože, obično u gornji dio lijeve nadlaktice. Ova specifična tehnika primjene poznata je po svojoj sklonosti stvaranju vidljivog ožiljka.
Nakon primjene cjepiva, tipično je uočiti pojavu grimizne kvrge na mjestu ubrizgavanja unutar nekoliko tjedana. U određenim slučajevima, ova kvrga može evoluirati u stadij ispunjen gnojem prije nego što konačno kulminira stvaranjem ožiljka. Manifestacija ovog znaka obično postaje očita otprilike 4 do 6 mjeseci nakon cijepljenja.
Korištenje BCG cjepiva razlikuje se u različitim nacijama, ovisno o prevalenciji tuberkuloze i strategijama koje primjenjuju tijela za javno zdravstvo. Mlađim generacijama u regijama s niskim stopama tuberkuloze sada nedostaju BCG ožiljci zbog smanjenja ili ukidanja ovog cjepiva. Kulturna i osobna vrijednost BCG ožiljka je ogromna, jer se razvio u simboličnu značku za pojedince iz određenih zemljopisnih regija i generacija.
Osim što služi kao podsjetnik na kolektivnu borbu protiv bolesti poput tuberkuloze, postao je sastavni dio identiteta onih koji su odrasli u određenom vremenu i na određenom mjestu. Očuvanje javnog zdravlja ključna je funkcija cjepiva, koja su medicinske intervencije usmjerene na uspostavljanje imuniteta protiv određenih bolesti.
Ovaj će članak predstaviti temeljito ispitivanje cjepiva, uključujući njihov mehanizam djelovanja. 1. Mehanizam djelovanja: Cjepiva su ključna u prevenciji bolesti stimulirajući imunološki sustav da stvori ciljane obrambene mehanizme protiv određenih bolesti. Podvrgavanjem cijepljenju tijelo može generirati imunološki odgovor koji daje imunitet na bolest bez izravnog kontakta sa stvarnim patogenom. Unutar formulacije cjepiva mogu se identificirati različiti elementi.
Ključne komponente, poznate kao antigeni, igraju vitalnu ulogu u pokretanju odgovora imunološkog sustava. Ovi antigeni mogu biti sastavljeni od oslabljenih ili inaktiviranih patogena, fragmenata patogena, toksina ili genetskog materijala koji potječe od patogena. Osim toga, aditivi su ugrađeni u cjepiva kako bi se poboljšala njihova učinkovitost i dugotrajnost, dok su konzervansi uključeni kako bi se spriječio rast bakterija.
Kao ilustracija, MMR cjepivo pripada kategoriji živih atenuiranih cjepiva, koja koriste oslabljene verzije patogena za stimulaciju imunološkog sustava bez izazivanja bolesti. Cjepiva kategorizirana kao “umrtvljena cjepiva” sadrže deaktivirane ili mrtve patogene. Primjeri ovih cjepiva uključuju ona koja ciljaju protiv gripe i hepatitisa A. Postoje različite vrste cjepiva, kao što su podjedinična, rekombinantna, konjugirana i mRNA cjepiva.
Podjedinična, rekombinantna i konjugirana cjepiva sastoje se od određenih komponenti patogena, poput proteina, koji pokreću imunološki odgovor. Suprotno tome, mRNA cjepiva daju upute za proizvodnju proteina patogena, čime se aktivira imunološki sustav. Pfizer-BioNTech i Modern Vaccines dva su primjera mRNA cjepiva posebno razvijenih za COVID-19. Razvoj cjepiva slijedi proces od četiri faze.
U početku, istraživači identificiraju bolesti za ciljanje i istražuju potencijalne antigene. S ovim ključnim informacijama u rukama, sljedeći korak uključuje testiranje na životinjama kako bi se procijenila sigurnost i učinkovitost identificiranih antigena. Potom se provode klinička ispitivanja u tri različite faze (I. faza, II. faza i III. faza) kako bi se temeljito procijenila sigurnost i učinkovitost cjepiva kod ljudi. Nakon uspješno provedenih ispitivanja cjepivo dobiva odobrenje za uporabu i ulazi u fazu velike proizvodnje.
Važnost cijepljenja ne može se dovoljno naglasiti. Cijepljenje igra ključnu ulogu u prevenciji brojnih teških bolesti, uključujući ospice, dječju paralizu, hepatitis i tetanus, između raznih drugih. Nadalje, cijepljenje pomaže u kontroli epidemija poticanjem kolektivnog imuniteta, što učinkovito ograničava širenje zaraznih bolesti unutar populacije. Primarni cilj cijepljenja u odnosu na zarazne bolesti je smanjenje stope smrtnosti.
Ključno je uzeti u obzir sigurnost i moguće nuspojave koje se mogu pojaviti od cijepljenja. Većina nuspojava uzrokovanih cjepivima su privremene i manje, kao što je lokalizirana oteklina ili crvenilo na mjestu ubrizgavanja. Iako postoji mala mogućnost ozbiljnijih nuspojava, cjepiva se općenito smatraju sigurnima, a prednosti koje pružaju daleko nadmašuju sve moguće rizike. Korištenje cjepiva temeljna je strategija u javnom zdravstvu koja je uspješno kontrolirala brojne zarazne bolesti i odigrala značajnu ulogu u spašavanju nebrojenih života diljem svijeta.
