Ženina ispovijest, koja prepričava pokušaj ubojstva njezine svekrve, puna je zapanjujućih zavrzlama i spletki. Odrastajući, Marija se u djetinjstvu suočavala s ogromnim izazovima. Uz veliku obitelj, roditelje alkoholičare i nezamislivo siromaštvo, njezine su okolnosti bile daleko od idealnih.
U pokušaju da pobjegne od obiteljskog života, udala se mlada, samo da bi se našla u drugačijoj vrsti bijede. Sada sve što Marija želi je biti majka puna ljubavi, svekrva i na kraju baka puna ljubavi. Njezina čežnja proizlazi iz odsutnosti dobrote koju je iskusila tijekom svog života, što joj je nanijelo duboku patnju. Od djetinjstva Marija se suočavala s brojnim preprekama i izazovima koji su joj život činili nevjerojatno izazovnim i teškim.
Po završetku osmog razreda odmah sam krenula na sezonski rad kako bih samostalno nastavila školovanje. Bez odlaganja sam prelazio iz učionice na radno mjesto tijekom svakog školskog odmora. Iako sam uspio završiti srednju školu, duboko žalim što mi otac, koji je u međuvremenu preminuo, nije dopustio nastavak studija. Ovako počinje moja priča za Moje vrijeme.
S 21 godinom ušla je u instituciju braka. “Nije bilo ljubavi, samo prisile. Kako bih pobjegla od surove stvarnosti svoje obitelji, pobjegla sam. Nažalost, sreća nije bila na mojoj strani jer se moj suprug pokazao netolerantnim, a alkohol je ponovno postao prisutan. Da stvar bude gora, moja je svekrva gajila duboko ukorijenjenu mržnju prema meni”, ispričala je. Neustrašivo je zurila ravno u lice smrti.
Usred ovog kaotičnog kućanstva, dragocjeni mali anđeli ušli su u svijet žudeći za ljubavlju i brigom obiteljskog okruženja. Nažalost, dom je bio opterećen stalnim sukobima i svakodnevnim nemirima. Šokantno, pripovjedačica priča da je njezina svekrva, u prisustvu male djece, čak dva puta brutalno napala sjekirom. Suočen s neposrednom prijetnjom smrti, obuzeo me strah dok sam razmišljao ne samo o vlastitom životu nego i o životima svoje djece.
Unatoč neizmjernim poteškoćama, ona i njezin suprug uspjeli su prevladati svoje probleme i uspješno kupiti dom, pronalazeći utjehu i sigurnost u svom novom prebivalištu. Gospođa Marija iskreno priznaje da je naša trenutna situacija teška jer smo duboko zaduženi s ogromnim kamatama. Težina naših dugova donijela nam je prijeteće prijetnje. Tijekom gotovo dva desetljeća ostali smo opterećeni financijskim obvezama nastalim kako bismo svojoj djeci omogućili školovanje, uključujući i troškove fakulteta.
Žrtvovali smo sve, čak i zaduživanje iznad naših mogućnosti, kako bismo osigurali dobrobit i budućnost naše djece. Njegova se snaha smatra najboljom. Trenutno su njezini potomci punoljetni, a osim toga dobila je i snahu i zeta, iako oni kao takvi nisu službeno priznati. Jasno je dala do znanja da je njezina ljubav prema njima slična ljubavi koju osjeća prema svojoj biološkoj djeci.
Djeca koju je na svijet donijela majka preplavljena ljubavlju nisu jedina koja osjećaju bol kada ih snađe tuga. Partnerica moga sina, koji je tragično ostao bez majke u nježnoj dobi, a kasnije i bez oca, nosi duboki osjećaj praznine koju osjećam prisiljenom ublažiti. Naš odnos je odnos dubokog poštovanja, koji nadilazi čak i vezu koju dijelim s vlastitom kćeri. Njena tuga postaje moja tuga, a ja željno iščekujem njenu sreću.
U nastojanju da se distanciram od bolnih sjećanja na svoju prošlost, tražio sam da me oslovljava imenom, a ne titulom svekrva. Krenuti na put osnivanja obitelji prirodna je i instinktivna odluka. Iako priznaje da je njezina majka nezamjenjiva, nastoji oponašati njezinu ulogu što je više moguće.
Marija je za kraj istaknula kako se ne miješa u tuđe živote. Njezina jedina želja je da oni pronađu sreću, čak iako je ona sama još nije postigla. Marijina poruka svim majkama koje se mogu osjećati napuštenima od svojih sinova zbog odluke da napuste obiteljski dom je jednostavna – dopustite im da žive svoj život, kao što svi mi na kraju napuštamo roditeljsko gnijezdo, jer je to prirodan slijed.
