U poslednjih nekoliko decenija, svet se suočava sa sve ozbiljnijim posledicama klimatskih promena. U svijetu u kojem su toplotni talasi, poplave, suše i uragani sve prisutniji, pitanje više nije da li ćemo se suočiti sa klimatskom krizom, već koliko ćemo biti spremni da je ublažimo i koliko vremena nam je još ostalo da sprečimo najgori scenario.

Sve više dokaza i opservacija iz različitih krajeva sveta ukazuje na to da klimatski ekstremi – uključujući toplotne talase, dugotrajne suše, razorne poplave, snažne uragane i druge oblike ekstremnih vremenskih neprilika – postaju sve učestaliji, intenzivniji i pogubniji za prirodu, infrastrukturu i ljudske živote. Naša svakodnevica, sve više nego ikada pre, zavisi od klimatskih uslova, koji više nisu predvidivi niti stabilni. Istovremeno, naučna zajednica, klimatolozi, meteorolozi i ekološki stručnjaci širom sveta, sve glasnije i upornije upozoravaju da se nalazimo na ključnoj prekretnici kada je reč o sudbini planete i opstanku civilizacije kakvu poznajemo.

  • Na osnovu preciznih analiza i pouzdanih predikcija koje dolaze iz najrelevantnijih svetskih institucija – poput Svetske meteorološke organizacije (SMO) i Britanske meteorološke kancelarije – postaje očigledno da svet ulazi u novu klimatsku eru, u kojoj će obaranje temperaturnih rekorda postati gotovo uobičajena pojava. Prema njihovim najnovijim procenama, verovatnoća da će bar jedna od narednih pet kalendarskih godina premašiti dosadašnje najviše prosečne godišnje temperature iznosi čak 80%. Još uznemirujuća je činjenica da se sve brže približavamo, pa čak i prelazimo, granicu od 1,5 stepeni Celzijusa zagrevanja iz Pariskog klimatskog sporazuma – granicu koja je postavljena kao kritični prag za izbegavanje najgorih klimatskih scenarija.

Iako se na prvi pogled može učiniti da je porast prosečne globalne temperature od jednog ili dva stepena nešto beznačajno, posledice takve promene su izuzetno ozbiljne, opipljive i razorne: povećan broj ekstremnih vremenskih nepogoda, ogromni gubici u ljudskim životima, nepovratno uništenje biološke raznolikosti, kolaps ekosistema, degradacija poljoprivrednih površina i direktan uticaj na zdravlje, sigurnost i kvalitet života miliona ljudi. Stručnjakinja Natali Mahovald naglašava da čak i najmanje povećanje temperature pojačava rizik od katastrofalnih događaja poput razornih požara, poplava koje brišu čitave zajednice, uragana koji ostavljaju pustoš za sobom, kao i dugotrajnih suša koje uništavaju izvore vode i hrane.

Istraživači sa renomiranog Instituta za istraživanje klimatskih uticaja u Potsdamu jasno ukazuju da glavni uzrok ubrzanih klimatskih promena leži u ljudskim aktivnostima – pre svega u neprekidnom i nekontrolisanom ispuštanju gasova sa efektom staklene bašte, kao što su ugljen-dioksid (CO₂) i metan (CH₄), koji zadržavaju toplotu u atmosferi i time destabilizuju čitav planetarni klimatski sistem. Posebno zabrinjava podatak da sada postoji realna mogućnost da svet do kraja ove decenije ne samo da premaši 1,5 stepeni, već da pređe i prag od 2 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijski period – što bi moglo imati katastrofalne posledice.

  • Ove sumorne prognoze nisu proizvoljne niti zasnovane na pretpostavkama, već su rezultat složenih i detaljnih modeliranja – više od 200 naprednih kompjuterskih simulacija koje dolaze iz preko desetak vodećih naučnih centara širom sveta. Dok je još pre samo deset godina verovatnoća da se dostigne prag od 1,5 stepeni bila procenjena na svega 1%, danas se ta granica već uveliko probija. Sve se više govori o tome da ćemo dostići i 2 stepena – što bi bio signal za uzbunu globalnih razmera.

Naučnici ne pokušavaju da šire paniku, već istinu – iako niko ne želi da čuje ove zabrinjavajuće prognoze, njihovo ignorisanje može biti pogubno. Dva stepena Celzijusa, iako predstavljaju sekundarni prag u Pariskom klimatskom dogovoru, mogli bi imati nepovratne posledice – naročito za ljude koji žive u tropskim i sušnim regionima, kao i u oblastima koje su već sada pogođene toplotnim talasima, šumskim požarima, erozijom tla i nedostatkom vode.

Ričard Bets iz Britanskog meteorološkog instituta upozorava da, ukoliko ljudi ne budu mogli da se adekvatno zaštite od vrelih talasa, doći će do velikog porasta zdravstvenih problema, dehidracije, toplotnih udara i smrti. Ujedno, učestalost i razmere požara će se povećavati jer toplija atmosfera ubrzava isparavanje vlage iz zemljišta i vegetacije, čime se stvaraju savršeni uslovi za izbijanje i širenje požara ogromnih razmera.

Poseban razlog za zabrinutost predstavlja dramatična situacija na Arktiku, gde se temperatura povećava čak 3,5 puta brže u odnosu na globalni prosek. Ovakva dinamika dovodi do ubrzanog topljenja ledenih kapa, povlačenja glečera i povećanja nivoa mora, što ugrožava čitave obalske gradove i ostrvske države, a istovremeno utiče i na okeanske struje koje regulišu klimu širom sveta. Direktor klimatskih službi, Kris Hjuit, ističe da je ovo samo jedan aspekt mnogo šire i kompleksnije klimatske krize, koju više ne možemo ignorisati niti odlagati.

  • Kao dodatna komplikacija pojavljuju se prirodni klimatski ciklusi poput El Ninja i La Ninje, koji su ranije povremeno doprinosili privremenim promenama globalne temperature. Međutim, sada je situacija toliko ozbiljna da čak ni La Ninja – poznata po efektu privremenog hlađenja – ne može značajno da ublaži globalno zagrevanje. To jasno pokazuje koliko su snažne i duboke posledice koje je čovek proizveo svojim aktivnostima.

Klimatolog Rob Džekson sa Univerziteta Stanford ističe važnu istinu: kada jednom oborimo temperaturni rekord, taj rekord više nije izuzetak, već nova normala. Drugim rečima, ono što smo nekada smatrali ekstremnim, danas postaje svakodnevica – i povratka na “staro” više nema. Klimatske promene su već tu, one su realnost i njihovi efekti će postajati sve ozbiljniji i teži ako svet hitno ne preduzme odlučne mere.

Na kraju, Samanta Berdžes iz Evropske službe za klimatske promene upozorava da glavni i najvažniji uzrok globalnog zagrevanja ostaje kontinuirano sagorevanje fosilnih goriva – uglja, nafte i gasa. Ukoliko se svet ozbiljno i odgovorno ne posveti drastičnom smanjenju emisija štetnih gasova i prelasku na obnovljive izvore energije, onda će sve ove zastrašujuće prognoze vrlo brzo postati svakodnevna realnost – a vreme za reagovanje i promene ističe brže nego što mislimo.