Sveti Ilija zauzima važno mjesto među prorocima u hrišćanstvu i naročito je poštovan među pravoslavnim vjernicima. Njegov život i djelo obavijeni su snažnim simbolizmom, legendama i narodnim vjerovanjima. Od mladosti se posvetio molitvi i tišini, najčešće povlačeći se u pustinju, gdje je provodio dane u razmišljanju i duhovnoj sabranosti.
Rođen je u Tesvitu, mjestu u starom Izraelu, oko 816. godine prije Hrista, pa ga nazivaju Ilija Tesvićanin. Prema predanju, njegov otac Savah imao je viziju pri rođenju sina – vidio je anđele kako ognjem povijaju dijete i daju mu plamen da jede. Ova vizija tumači se kao znak budućeg Ilijinog vatrenog karaktera i sile koju će dobiti od Boga.
Narod ga još zove Ilija Gromovnik, a vjeruje se da je ime dobio po staroslavenskom bogu Perunu, gospodaru gromova i munja. S prelaskom na hrišćanstvo, osobine ovog božanstva pripisane su upravo Svetom Iliji. Njegovo ime i danas izaziva poštovanje i strahopoštovanje, naročito zbog njegove povezanosti s prirodnim silama i osvetom nad grešnicima. Smatra se da kažnjava grijeh bez mogućnosti iskupljenja, što ga čini svetiteljem strogog autoriteta.
U narodnoj predaji, Sveti Ilija se pojavljuje u najsušnijem i najtoplijem dijelu godine, kada je priroda podložna iznenadnim promjenama. Tog dana, običaj je da se ne obavlja nikakav rad, ni u polju, ni u vinogradu, pa čak ni u kući, kako se ne bi izazvao njegov gnev. Ovaj običaj je duboko ukorijenjen u narodnu svijest i prati ga vjerovanje da bi kršenje ovih pravila moglo izazvati nepogode, sušu ili oluju.
Stara poslovica: „Od Svetog Ilije sunce sve milije“ označava prekretnicu u godišnjem dobu – nagovještaj kraja ljeta i postupnog zahlađenja. Ilindan, kako se praznik Svetog Ilije često zove, obično dolazi početkom avgusta, kada su vremenske prilike nestabilne, a gromovi i munje nisu rijetkost.
Jedan od živopisnih narodnih običaja vezanih za ovaj praznik jeste konzumiranje meda. Vjeruje se da je med izvađen iz košnica na Ilindan posebno ljekovit, a postoji i simpatično vjerovanje da se djeci na ovaj dan treba namazati obraze medom kako bi bila vesela i zdrava tokom cijele godine.
- U narodnoj mitologiji, kad se čuju gromovi na Ilindan, kaže se da Sveti Ilija gađa đavole. Zato se tada ne treba krstiti, jer se vjeruje da bi se đavo mogao sakriti pod krst, koji je siguran od groma. Ako grom udari u neko mjesto, vjeruje se da se tu krije nečastivi. Takvi znakovi posmatrani su s posebnim oprezom i pažnjom.Iako se Sveti Ilija slavi kao krsna slava kod mnogih porodica, za razliku od drugih svetaca, ne kuva se žito. To je povezano s vjerovanjem da on još uvijek nije umro, već da je živ i da će se vratiti na kraju vremena, kada bude potrebno zaustaviti Antihrista.
Narodna predanja govore o njegovom vaznesenju na nebo u plamenim kočijama koje vuku konji. Ova scena je čest motiv na ikonama, a poznata je i priča o tome kako se sakrio u pećinu da bi se sklonio od progona cara Ahava, dok mu je gavran donosio hranu.
Sveti Ilija važi za neustrašivog i snagom obdarenog proroka, zbog čega mnogi roditelji svojoj djeci daju upravo to ime. U narodnom vjerovanju postoji i tvrdnja da je on brat Ognjene Marije, kao i Blage Marije, čime dodatno dobija mjesto u duhovnom srodstvu velikih svetitelja.
Kada se čuje grmljavina, ljudi kažu da to tutnje Ilijini konji, a pojava groma shvata se kao njegovo djelovanje u svijetu. Njegova povezanost s prirodnim silama i božanskom pravdom čini ga jednim od najsnažnijih simbola borbe protiv zla.
Njegov lik je spoj duhovne snage, stroge pravde i nebeske sile, a vjernici ga poštuju ne samo kao proroka, već i kao čuvara poretka, simbola istinske vere i beskompromisnog branitelja dobra.
