Iako u crkvenom kalendaru nije označena crvenim slovom, ovaj dan zauzima posebno mesto u srcima vernika. Njeno ime vezuje se za vatru, gromove i nebesku kaznu, ali i za molitvu, zaštitu i isceljenje.

U trećem veku, u doba cara Dioklecijana, u Antiohiji (današnjoj južnoj Anadoliji), rođena je Sveta Marina, poznata u narodu kao Ognjena Marija. Ova mlada devojka, od rane mladosti posvećena veri u Isusa Hrista, ostala je istrajna u svojim uverenjima, odbivši brak sa neznabošcem. Zbog toga je sa samo 16 godina doživela teške muke i na kraju bila pogubljena mačem. Iako je ovaj događaj deo daleke prošlosti, njen lik i delo zadržali su se u svesti naroda do danas.

  • Njene mošti su kroz istoriju bile sačuvane u Carigradu, ali su tokom krstaških pohoda premeštene. Danas se ruka ove svetiteljke nalazi u manastiru Vatopedu na Svetoj Gori. Njene svete moći i danas se štuju s velikim poštovanjem, a narod veruje da ona odgovara na molitve svih bolesnih, bez obzira na veru. Mnogi tvrde da su doživeli isceljenje upravo nakon molitve Ognjenoj Mariji.

U narodnoj tradiciji, Ognjena Marija je povezana sa vatrom, ognjem i velikim silama prirode. Zajedno sa Svetim Ilijom i Blagom Marijom, smatra se jednim od “ognjevitih svetaca” koji imaju moć da kažnjavaju ljude paljevinom i olujama. Zbog toga postoji duboko strahopoštovanje prema ovom prazniku.

Uprkos tome što u zvaničnom crkvenom kalendaru praznik nije obeležen crvenim slovom, u narodu je izuzetno poštovan. Veruje se da na ovaj dan treba izbegavati mnoge aktivnosti, jer se veruje da bi mogle izazvati nesreću. Prema predanjima, tog dana se ne sme kupati u rekama i jezerima jer su se mnogi nesrećno udavili baš na ovaj dan. Takođe se smatra da grmljavina na dan Ognjene Marije najavljuje sušnu i tešku godinu, što se u prošlosti smatralo lošim znakom.

U nekim krajevima Srbije postoji zanimljivo verovanje da devojke treba da poklone ogledalce mladiću koji im se sviđa. Veruje se da će taj mladić uvek u njima videti odraz svoje duše, baš kao u ogledalu. Takođe, postoji mišljenje da će oni koji se na ovaj dan ne posvađaju, imati mir i slogu u međusobnim odnosima cele godine. Zbog toga se posebno savetuje da se izbegavaju svi oblici rasprava, naročito među bliskima.

Žene posebno praznuju Ognjenu Mariju. Tog dana se kućni poslovi svode na minimum, a u prvi plan se stavlja molitva i odlazak u crkvu. Pred ikonom Svete Marine žene izgovaraju molitve za zdravlje, zaštitu i mir u domu. Dan se provodi u tišini i razmišljanju, a porodice se okupljaju u znaku poštovanja svetiteljke.

  • Posebno strahopoštovanje prema Ognjenoj Mariji izraženo je u sećanju naroda na tragične događaje iz Drugog svetskog rata. U knjizi “Ognjena Marija Livanjska”, autor Budo Simonović svedoči o stradanju Srba u Livanjskom kraju 29. i 30. jula 1941. godine. U narodu se dan Ognjene Marije tada doživeo kao dan zla i nepravde, kada su, kako se veruje, sile tame nadjačale pravdu.

Jedan od preživelih, Sava Petrović, opisao je taj dan rečima koje su i danas upamćene: „Ako te šta tog dana zadesi, ne možeš se izbaviti; ako vatra plane, ne možeš je ugasiti“. Opisao je kako se tog dana često nebo ne naoblači, ali iz vedra neba sune plamen ili grom udari u seno ili useve, uništavajući sve pred sobom. Zato se tog dana izbegava svaka teža fizička aktivnost, seča drva, paljenje vatre, pa čak i kuvanje na otvorenom plamenu.

U narodnoj pesmi koja se prenosi generacijama, opisane su moći ovih svetaca:
„Ognjem prži Ognjena Marija,
Gromom bije Gromovnik Ilija,
Mirom miri Mirnosna Marija.“

Pesma simbolično prikazuje tri strane božanske sile – kaznu vatrom, kaznu gromom i pomirenje mirom. Ipak, kako kaže Petrović, „ne biva vazda po pravdi“. Ponekad, kao što je bio slučaj 1941. godine, nepravda zavlada, zlo se udruži, a kazna dođe upravo na nedužne.Ognjena Marija ostaje duboko ukorenjena u kolektivnom pamćenju srpskog naroda kao svetiteljka koja donosi božansku kaznu, ali i utehu onima koji se iskreno mole. Njena snaga ogleda se ne samo u veri, već i u strahu i poštovanju koje izaziva. To je dan kad se nebo ne sme izazivati, kad se ćuti, moli i sa poniženjem pristupa božjoj volji.