Briga o našim stopalima ključna je za održavanje dobre osobne higijene, posebno tijekom ljetnih mjeseci kada smo skloni češće nositi otvorene cipele. Ako imate problema sa suhom i otvrdnulom kožom na petama, postoji jednostavan lijek koji možete jednostavno napraviti i koristiti kod kuće.
Dopustite mi da vas vodim kroz proces pripreme i primjene ovog tretmana:
Sastojci:
Za pripremu i primjenu ovog lijeka bit će vam potrebna mala količina vode, nekoliko tableta aspirina i limuntus, poznat i kao limuntus. Sameljite tablete aspirina u fini prah, zatim pomiješajte aspirin u prahu s limunskom kiselinom. Da biste dobili konzistenciju poput paste, dodajte malu količinu vode u smjesu.
Kako biste pravilno pripremili stopala za tretman, preporuča se namakanje u toploj vodi oko 20 minuta prije nanošenja mješavine. Ovaj korak je bitan jer pomaže omekšati kožu, osiguravajući optimalne rezultate. Usmjerite nanošenje smjese na svoja stopala, s posebnom pažnjom na problematična područja poput peta.
Nastavite stavljati svoja stopala u najlonske vrećice, a zatim ih prekrijte čarapama. Ova tehnika će omogućiti optimalnu apsorpciju smjese. Nakon 15 minuta čekanja, vrijeme je za skidanje vrećica s nogu. Za održavanje hidratacije i mekoće stopala nanesite hranjivu kremu.
Za optimalne rezultate, nastavite slijediti postupak sljedećih pet do sedam dana. Koristeći ovaj lijek, možete učinkovito ukloniti grubu i perutavu kožu, što rezultira baršunastim i mekim stopalima. Ključno je znati da neki pojedinci mogu doživjeti alergijske reakcije na aspirin, stoga se preporučuje provesti test flasterom na maloj površini kože prije pune primjene.
Nadalje, ako bolujete od dijabetesa ili bilo kojeg drugog stanja koje utječe na cirkulaciju krvi u vašim stopalima, savjetuje se da potražite savjet svog liječnika prije nego što primijenite ovu ili bilo koju alternativnu metodu njege stopala.
BONUS TEKST
Medicinski stručnjaci jednoglasno priznaju mnoštvo prednosti koje orasi nude, ističući njihov visok sadržaj alfa-linolenske kiseline (ALA), esencijalne omega-3 masne kiseline, kao i njihova značajna protuupalna svojstva. Prema nefrologu dr. Chidozie Odigwe, konzumacija oraha doprinosi dobrobiti različitih tjelesnih sustava, poput kardiovaskularnog, gastrointestinalnog i endokrinog sustava.
Ne samo da orasi podržavaju zdravlje crijeva i mozga, već njihova protuupalna svojstva također pokazuju potencijal u smanjenju rizika od raka. Prema specijalistici za pretilost dr. Jennie Stanford, uključivanje oraha u prehranu može pozitivno utjecati na razinu kolesterola zbog prisutnosti omega-3 masnih kiselina. Osim toga, antioksidansi koji se nalaze u orasima mogu pomoći u ublažavanju oksidativnog stresa.
Štoviše, orasi su dobar izvor vlakana, a također mogu podržati kognitivne funkcije. Ipak, važno je napomenuti da orasi predstavljaju potencijalni rizik za određenu skupinu pojedinaca, uključujući otprilike jednu od svakih sedam odraslih osoba. Fokus ove teme vrti se oko pojedinaca koji pate od bolesti bubrega.
Dr. Odigwe naglašava važnost brzog savjetovanja s liječnikom nakon uočavanja simptoma poput učestalog mokrenja, suhe kože, krvi ili pjene u mokraći, grčeva u mišićima i otečenih nogu. Za točnu dijagnozu bubrežne bolesti liječnik će napraviti pretrage krvi i urina, koje su jedini način potvrde, navodi dr. Odigwe. Dr. Odigwe naglašava da dok orasi sadrže dvije hranjive tvari koje mogu biti štetne u prevelikim količinama, nije potrebno da sve osobe s bubrežnim bolestima ograniče ili ograniče unos orašastih plodova.
Samo oni s uznapredovalom kroničnom bubrežnom bolešću (CKD) ili koji su na dijalizi trebali bi razmisliti o smanjenju ili izbjegavanju konzumacije oraha, prema dr. Odigweu. Kada se pretjerano konzumiraju, fosfor i kalij, dva hranjiva sastojka kojih ima u izobilju u orasima, potencijalno mogu postati toksični. Bubrezi osoba s CKD-om suočavaju se s poteškoćama u učinkovitoj obradi kalija i fosfora, čak i ako se te tvari ne konzumiraju u značajnim količinama, što predstavlja značajan izazov.
Dr. Odigwe istaknuo je ključni aspekt koji bubrezi igraju u regulaciji razina fosfora i kalija. Nažalost, pojedinci s uznapredovalom kroničnom bubrežnom bolešću lišeni su ove bitne funkcije, što ih stavlja u povećanu ranjivost na pretjerano povišene razine ova dva elementa. Dr. Stanford ističe još jedno pitanje koje treba razmotriti: prisutnost oksalata u orasima i bademima, koji, ako se konzumiraju prekomjerno, mogu dovesti do stvaranja bubrežnih kamenaca.
Osobe s kroničnom bubrežnom bolešću moraju voditi računa o izboru svoje prehrane kako bi učinkovito upravljale svojim stanjem. S izuzetkom ove određene demografije, orasi su se pokazali kao pametan izbor za međuobrok ili dodatak salati. Dr. Odigwe predlaže da pojedinci iz svih ostalih skupina konzumiraju orahe zbog njihovih “nevjerojatnih” prednosti.
