Važno je priznati da smrdibube mogu biti i dosadne i nepoželjne; stoga smo odlučili pružiti vam jednostavne metode za učinkovito uklanjanje ovih nepoželjnih insekata. Vrtlari posjeduju stručnost potrebnu za uklanjanje ovih štetnika s biljaka i njihovo uspješno istjerivanje iz stambenih prostora.
- S početkom prvih hladnih dana, smrdibube traže topla i suha staništa, što ih navodi da napadnu naše domove u pokušaju da izbjegnu niske temperature i prežive zimsku sezonu. Iskoristite ovu priliku. Evo deset učinkovitih strategija za trajno iskorjenjivanje mrava iz vašeg doma, bez potrebe za kemijskim tretmanima. Mravi se infiltriraju u stambene prostore kroz pukotine u vanjskim ili neadekvatno izoliranim područjima; stoga je prva mjera da se spriječi njihov ulazak rješavanje i popravak svake vanjske štete.
Vrtlari su upoznati s tehnikom koja podrazumijeva primjenu otopine sode bikarbone i vode na biljke. Osim toga, općenito se misli da mirisi češnjaka i metvice služe za odvraćanje smrdibuba. Stoga je preporučljivo smjestiti ove mirisne tvari blizu ulaza, prozora i drugih mogućih ulaznih točaka za ove problematične insekte.
- Potencijalno bolja metoda uključuje nekoliko kapi eteričnog ulja paprene metvice u vodu i naknadno nanošenje smjese u spreju na vanjske površine prozora, kao i na ulazna i balkonska vrata. Nakon pronalaska smrdibube u vašem domu, preporučljivo je suzdržati se od nanošenja štete ili izazivanja straha kod stvorenja, jer ti insekti ispuštaju neugodan miris kada osjete prijetnju. Umjesto da ih rukujete izravno rukama, preporuča se koristiti papir ili rukavice za pažljivo hvatanje buba i zatim ih pustiti van ili ih baciti u WC.
DODATNI TEKST
Brojni pojedinci ostaju pri uvjerenju da je “u tuđim dvorištima trava zelenija” sve dok ne dođu do drugačije spoznaje. Kao rezultat toga, značajan broj tih pojedinaca očekuje da će živjeti u nacijama koje se smatraju najrazvijenijima, djelujući pod uvjerenjem da će procvjetati i postići zadovoljstvo u tim okruženjima. Danska se smatra jednom od najnaprednijih i metodički organiziranih zemalja, a dobro je poznato da se dansko stanovništvo ubraja među najsretnije ljude na svijetu.
- Hrvatska je svoju sreću potražila u Danskoj. Početkom 2009. Kristina Volsperger Danilovski i njezina obitelj preselili su se iz Zagreba u Dansku, potpuno svjesni činjenice da ulaze u sasvim drugu zemlju. Par je razmišljao o mogućem preseljenju zbog posla njezina supruga u Kopenhagenu. Nakon rođenja sina krajem 2007., počeli su smišljati svoju budućnost u Kopenhagenu tijekom njezina porodiljnog dopusta.
Nakon što je dobila posao u farmaceutskom sektoru u Kopenhagenu, Kristina, inače magistrica kemije i trenutno stara 40 godina, donijela je odluku o preseljenju. “Želio sam živjeti u inozemstvu i tražiti nove prilike i ne žalim zbog tog izbora”, kaže Volsperger Danilovski. Njezin prvi susret s izrazito drugačijim pogledom na život proizašao je iz odabira da dijete upiše u vrtić.
- Očekivala je živahnu, gostoljubivu atmosferu popraćenu angažiranim edukatorima, a sve nadahnuto izvanrednom arhitekturom Kopenhagena. Međutim, u potpunoj suprotnosti s njezinim očekivanjima, naišla je na prijavu djeteta smještenu unutar oronule strukture obilježene jednobojnim sivim zidovima i podovima, bez boja, igračaka i umjetničkih elemenata, gdje su odgajatelji pokazivali minimalan angažman s djetetom. .
Dansko gledište smatra da djecu treba od malih nogu njegovati da njeguju svoju neovisnost, omogućujući im da se brinu sami za sebe i potiču samomotivaciju. Majke u Danskoj ne progone svoju djecu, već ih opominju izrazima poput “nemoj, nemoj, pazi, past ćeš”. Oni prihvaćaju ideju da je neuspjeh bitna komponenta iskustva učenja. Kristina se osvrće na početno iskustvo svog sina u vrtiću, napominjući da se u dobi od dvije godine smatralo dopuštenim da izlazi vani po snježnim i kišnim uvjetima bez šešira, zbog čega mu je bilo hladno i mokro.
- Zaključili su da bi ovaj pristup jamčio da će se sjetiti staviti svoj šešir u budućnosti. Prihvaćanje ovog pojma može izazvati preispitivanje naših perspektiva; usprkos tome, Kristina upozorava da se Danci odgajaju da postanu zadovoljni, zdravi i odgovorni članovi društva. Njihove metode su samo različite. Ne postoji sud o superiornosti ili inferiornosti; nego je naglasak na razlikama. Je li korisno redovito sudjelovati u razigranim aktivnostima s djecom kao što to sada radimo?
Je li korisno da naše dječje sobe budu ukrašene nijansama ružičaste i plave, nadopunjena obilnim cvjetnim motivima? Može li se ovaj pristup smatrati objektivno superiornim? Je li naš način razmišljanja, koji naglašava usmjeravanje svih raspoloživih resursa prema djeci, doista povoljniji? Trebaju li roditelji žrtvovati vlastite potrebe dok im djeca oblače dizajnersku odjeću i sudjeluju u ekstravagantnim proslavama rođendana?
- Ne mogu dati konačan odgovor! Naime, takve prakse nema u Danskoj. Unutar ovog okvira, odjeća se nabavlja isključivo kada se smatra potrebnom i obično je jeftina; igračke i slatkiši se rijetko susreću. Kao što Kristina predlaže, najučinkovitija strategija možda leži u sredini. Potreban je konačni žuti karton. Za boravak u Danskoj i posjedovanje imena, adrese, vozila ili televizije, kao i za sudjelovanje u aktivnostima kao što su kupnja srećki, podmirenje računa za struju, posudba knjiga u knjižnici ili upis u fitness klub, morate dobiti žuti karton .
