Od davnina se u našim krajevima prenosila mudrost da kada se žena uda, ne stupa samo u brak sa svojim izabranikom, već i sa čitavom njegovom porodicom. Naime u7 nastavku našeg članka prenosimo šta to djeca mogu naslijediti od svojih baka…
Naši stari su često znali da kažu da se žena, kada se uda, ne udaje samo za muškarca, već i za njegovu čitavu porodicu. Ta izreka nosi duboku mudrost, jer svaki čovjek dolazi iz određenog porodičnog okvira, sa navikama, vrijednostima i naslijeđem koje prenosi dalje. Kada se spoje dva bića, zajedno se spajaju i njihove porodične priče, a ono što nastaje – djeca – u sebi nose tragove i majke i oca, ali i dubljih generacija. Upravo zbog toga, u razgovorima se često postavlja pitanje šta sve dijete može naslijediti od bake, naročito kada je riječ o svekrvi, s kojom mnoge žene ponekad imaju komplikovan odnos.
- Prema riječima ruskog genetičara i profesora dr Sergeja Kiseljova, baka i unuka dijele oko 25% zajedničkih gena. To znači da četvrtina genetskog koda djeteta potiče upravo od bake. Međutim, kako objašnjava naučnik, genetika nikada ne funkcioniše na jednostavan način. Geni se prilikom oplodnje miješaju i stvaraju jedinstvenu kombinaciju, slično kao kada se špil karata promiješa – nikada ne znamo tačno koja će karta doći na vrh. Zbog toga se ne može tvrditi da će unuka ili unuk izgledati ili se ponašati potpuno isto kao baka, iako u sebi nose dio njenog naslijeđa.
Važno je naglasiti da postoji razlika između onoga što prenose bake sa očeve i bake sa majčine strane. Ključnu ulogu u tome imaju X hromozomi. Bake sa majčine strane prenose isti procenat gena i na muške i na ženske unuke, dok bake sa očeve strane prenose X hromozome isključivo na unuke. To praktično znači da djevojčice od bake sa očeve strane nasljeđuju polovinu svojih X hromozoma, dok kod dječaka ta povezanost ne postoji na isti način. Ova činjenica otvara prostor da unuke budu u većoj genetskoj vezi sa bakom po ocu, dok su unuci često slabije povezani u tom segmentu.
Kada govorimo o spoljašnjim osobinama, genetika je puna iznenađenja. Postoje recesivni geni, koji su “slabiji”, i dominantni geni, koji imaju veće šanse da se ispolje. Na primjer, ako je baka imala plave oči, a deda smeđe, vjerovatnoća je da će njihovo dijete imati smeđe oči jer je to dominantna osobina. Međutim, gen za plave oči može ostati „uspavan“ i pojaviti se tek u narednoj generaciji, kada se niko više ni ne sjeća da je u porodici postojao taj detalj. Upravo zato se kaže da dijete ponekad liči na nekog davnog pretka, jer geni mogu preskočiti jednu generaciju pa se pojaviti u drugoj. Da bi se sa sigurnošću znalo kakav će biti genetski prenos, potrebna je genomska analiza svih članova porodice – od bake i dede, preko roditelja, do djeteta. Bez toga, sve ostaje u domenu pretpostavki.
- Genetika, međutim, ne utiče samo na izgled i karakter, već i na zdravstvene predispozicije. Određene bolesti se prenose sa generacije na generaciju, pa čak i kada one ne budu vidljive u jednoj, mogu se javiti u narednoj. Tako, na primjer, postoji oblik nasljednog raka dojke koji se prenosi ženskom linijom. Ako baka nosi taj gen, velika je vjerovatnoća da će ga naslijediti i njena kćerka. U nekim slučajevima ta vjerovatnoća iznosi i do 80%, što je veoma visok rizik. Kada je riječ o unukama, šanse da i one dobiju tu predispoziciju postaju odlučujuće. Sa druge strane, ako se rodi dječak, isti gen neće uticati na njegovo zdravlje, ali on ga može prenijeti svojoj kćerki, stvarajući tako lanac „baka – otac – unuka“.
Ovaj obrazac prenosa ne odnosi se samo na onkološke bolesti. Mnoge druge genetske bolesti takođe mogu da preskoče jednu generaciju, pa se pojave kod unuka. To pokazuje koliko su geni složeni i nepredvidivi. Upravo iz tog razloga se često kaže da je genetika poput lutrije – nikada ne znamo tačno koji će geni biti izvučeni i kako će se kombinovati.
Srećom, današnji nivo medicine omogućava ljudima da na vrijeme otkriju mnoge rizike. Postoje testiranja i analize kojima se mogu uočiti predispozicije i time spriječiti ili ublažiti razvoj bolesti. To znači da iako geni mogu nositi određene opasnosti, ljudi imaju mogućnost da blagovremeno reaguju i zaštite sebe i svoju djecu.
Kada se sve sabere, jasno je da odnos sa svekrvom, ili bilo kojom bakom, ne treba posmatrati samo kroz svakodnevne razmirice ili nesuglasice. Ona je dio djetetove priče, jer njen genetski kod živi u njemu. Iako se možda na prvi pogled čini da nasljeđivanje od bake nije presudno, nauka pokazuje da se u tom nasljeđu kriju mnoge važne osobine – od boje očiju, preko temperamenta, pa sve do zdravstvenih predispozicija.
Dakle, iako se genetika ne može predvidjeti u potpunosti, jedno je sigurno – u svakom djetetu utkano je ne samo naslijeđe roditelja, već i duboki otisak baka i djedova, što čini porodičnu priču složenom, bogatom i neponovljivom
