Ovo je priča o ženi koja je mislila da živi život iz snova sve dok jednog dana nije otkrila mužev tajni dnevnik. Od tada je za nju život postao borba,u pokušaju da sačuva vlastiti život i razum, bila je primorana da ostavi sve iza sebe.
Ana iz Rusije živjela je mirnim, stabilnim životom. Nakon srećnog djetinjstva, posvetila se obrazovanju i karijeri. Kada je upoznala Alekseja, činilo joj se da je pronašla idealnog partnera – čovjeka sa kojim želi porodicu. Njihova veza je djelovala savršeno: uređivali su dom, pravili planove i međusobno se podržavali. Ipak, sve se preokrenulo jednog dana kada je Ana, čisteći Aleksejevu radnu sobu, pronašla njegov dnevnik.
- U njemu je otkrila zastrašujuće stvari. Aleksej nije bio onaj za koga se izdavao. Dnevnik je sadržavao uznemirujuće zapise – kako je „postao Aleksej Neverov“ i kako je pravi Aleksej „završio u jezeru“. Ana je u šoku shvatila da njen muž nije samo prevarant, već i vjerovatno ubica, koji je iskoristio njen život kao dio svoje bolesne igre. Dodatno je zaprepastila činjenica da ju je u dnevniku opisivao s prezirom i da je planirao da je ubije: da postane dio neke morbidne “kompozicije u jezeru”, s mirisom ruža i njenim parfemom.
Shvativši opasnost, Ana je odmah pobjegla. Spakovala je osnovne stvari i potražila pomoć kod Igora, poznanika s mutnom prošlošću. On joj je omogućio novi identitet – postala je Eva Sokolova, sa novom biografijom i izgledom. Sklonila se u zabačen stan i naredne dane provela u strahu, krijući se od čovjeka s kojim je dijelila krevet.
U novom gradu, na obali, Eva je pokušala izgraditi novi život. Radila je kao konobarica, daleko od svakoga ko bi je mogao prepoznati. Promijenila je navike, stil odijevanja, čak i način hoda. Polako je počela vjerovati u svoj novi identitet, iako su je noćne more i strah i dalje progonili.
Nakon nekoliko mjeseci, mir joj je ponovno narušen – pronašla je misteriozni koverat sa sušenom ružom i porukom: „Naći ću te svuda“. Bio je to njegov rukopis. Shvatila je da je još uvijek prati. U panici je opet promijenila mjesto boravka.
U mirnom obalnom gradiću Primorsk, život je bio jednostavan i spor. Eva se zaposlila u lokalu “Breeze” i stanovala u trošnoj zgradi s pogledom na zaliv. Iako se osjećala sigurnije, trauma je ostala u njoj. Svaki nepoznat pogled, svaki zvuk ju je podsjećao na prošlost.
Sve se promijenilo kada je pročitala vijest u lokalnim novinama: tijelo muškarca pronađeno je u zalivu, umotano u ruže, s porukom: “Ne bih mogao da živim bez tebe, ljubavi moja.” Eva je odmah znala – to je bio Dmitrij, čovjek koji se pretvarao da je Aleksej. Provjerila je sve kod Igora, koji je potvrdio da se radi o Dmitriju Nekrasovu, bjeguncu iz duševne bolnice, identifikovanom pomoću otisaka.
- Iako bi vijest o njegovoj smrti trebala donijeti olakšanje, Eva nije osjetila oslobađanje, već prazninu. Otišla je na obalu gdje je tijelo pronađeno, noseći jednu crvenu ružu. Bacila ju je u more, ali osjećaj tjeskobe nije nestao. I dalje se pitala – kada će strah otići? Kada će prestati da reaguje na zvono, korake, ili upaljač u nečijoj ruci?
Ali duboko u sebi je znala – neki strahovi zauvijek ostaju s nama. Postaju dio nas, dio naše prošlosti, ali ne moraju kontrolisati budućnost. Iako je Ana nestala, Eva je počela graditi novi život.
Na kraju, odlučila je da se ne predaje prošlosti. Nazvala je šeficu iz lokala i zatražila novu priliku – za upravljanje drugom salom. Tog trenutka, po prvi put nakon dugo vremena, osjetila je nešto novo: nadu. Bio je to mali korak, ali prvi korak ka životu bez straha.
