Njihova zajednička priča duga čak 37 godina, nije samo brak to je partnerstvo u najdubljem smislu riječi. Priča o Biljani Jevtić i Aci Iliću stoji kao svjedočanstvo snage ljubavi koja se gradi čuva i njeguje kroz godine.
Romantični narativ Biljane Jevtić i Ace Ilića tokom godina je postao simbol postojanosti i ljubavi na estradnoj sceni. Njihova priča, koja traje nevjerovatnih 37 godina, ne prestaje da inspiriše kako publiku, tako i kolege. Kao kolege, supružnici i prijatelji kroz decenije, Biljana i Aca predstavljaju skladan par koji je opstao uprkos izazovima koje donose zajednički život i karijera, posebno kad su oboje u javnosti gotovo svakog dana, svake godine.
- Njihove prve godine zajedničkog puta bile su pune prilagođavanja, ali i čiste, jednostavne ljubavi. Kako sami pričaju, njihov prvi susret bio je početak jedne duboke veze, koju su s pažnjom gradili godinama, korak po korak. Biljana kaže da je ključ u tome što su naučili da se slušaju, čak i kad su u tišini. “Ljubav ne traje 37 godina ako ne znaš kako da čuvaš ono što vredi”, dodaje sa osmehom.
Bez obzira na izazove, ova ljubavna priča nije izbledela ni nakon svih ovih godina. Naprotiv – sa svakom novom godinom, kaže Aca, veza im postaje snažnija. “Tokom svih naših zajedničkih godina, riječ ‘razvod’ nikada nije ni spomenuta, čak ni iz šale. Često kažem da će Dunav presušiti prije nego što mi dođemo do razvoda”, kaže on kroz smijeh.
Njihovi scenski nastupi već godinama odražavaju harmoniju koja ih krasi i privatno. Na bini, baš kao i u životu, dišu kao jedno. Publika ih prepoznaje kao primjer idealnog bračnog para, a mladi koji ih sretnu često postavljaju isto pitanje – kako održati brak kroz godine?
- Biljana iskreno odgovara da je povjerenje temelj svega. “Ako ne naučiš da rješavaš nesuglasice dok su male, one s godinama narastu u zidove. Mi smo naučili da rušimo zidove prije nego što se izgrade.”
I dok je sudbina vodila njihove puteve, tek nakon godina truda i putovanja u potrazi za karijerom, njih dvoje su konačno stali na istu stazu, dijeleći život, scenu i svakodnevicu. Njihova veza nije stara samo po kalendaru – ona nosi težinu godina iskustva, razumevanja, i tihe, postojane posvećenosti.
Biljana se često vraća u misli na svoje djetinjstvo u selu Grejač, nedaleko od Niša, gdje su godine prolazile u skromnosti, radu i porodičnom zajedništvu. Odrasla je u velikoj kući sa deset članova porodice – majkom Dobrilom, ocem Životom, sestrom Svetlanom, stricem, bakom… Sve te godine bile su obilježene jednostavnošću, mirisom domaćih kolača, pucketanjem kamina i sigurnošću koju pruža porodična bliskost.
Sjećanja iz tih godina su i dalje živa – kao kad se u sedmoj godini, razigrana i neustrašiva, popela na stablo trešnje u porodičnom voćnjaku. Bilo je lako popeti se, ali nije bilo lako sići. I baš tada je naučila važnu lekciju – da ponekad moraš tražiti pomoć. Od malih nogu je, kroz rad u polju, učila da život, kao i ljubav, traži trud kroz sve godine koje dolaze.
Danas, nakon toliko zajedničkih godina, Biljana i Aca ostaju primjer da prava ljubav ne blijedi, već sazrijeva – kao vino koje je svake godine sve bogatije, dublje, i dragocjenije.
