Svekrva je dala sve snage da pomogne sinu i snahi, a oni su tek na njezinom odlasku prepoznali koliko se ona žrtvovala za njih. Gospođa Zara doživjela je neizmjernu radost ženidbom svog sina i bila je oduševljena što je svoju snahu primila u zagrljaj u svom kućanstvu. No, dolazak unuka označio je početak teškoća u, činilo se, raju. Unatoč tome što su od tog vremena prošle 23 godine, neki osjećaji i dalje joj uzrokuju bol.
- Njezina želja da im pomogne u najvećoj mogućoj mjeri na kraju se pokazala nedovoljnom. Naime, Zara je u to vrijeme bila jedina osoba koja se bavila poslom i ostvarivala prihode, dok su njezin sin i snaha bili bez financijskih sredstava. Preuzela je odgovornost pripremanja obroka za njih, pomaganja u brizi o djeci, a kako su očekivanja rasla, teret obavljanja svih kućanskih poslova na kraju je pao na nju.
“Godine 2000. na svijet je došla moja prva unuka. Tada ni sin ni snaha nisu bili zaposleni. Svaki dan je čekala moj povratak s posla, iščekujući moj dolazak s namirnicama i pripremanjem obroka .. Jednom prilikom sam upitao: ‘Do kada će se ovo nastaviti?’ Na to je nasilno zatvorila vrata, navodeći da joj nedostaje vremena zbog obaveza oko djeteta”, ispričala je gospođa Zara za hrvatski portal “Moje vrijeme.
- Vjerovala je da je njezina snaha kovala zavjeru kako bi je svela na ulogu neplaćene domaćice i davatelja financijskih usluga. Nemojte zanemariti ovu priliku. Tražila sam savjet od svoje svekrve, osjećajući da postoji problem koji se tiče mog muža. Kad sam ušao u njenu rezidenciju, ostao sam bez riječi od šoka situacije. U tom trenutku sam se istinski slomio. Tog sam dana čekala sinov povratak kući i poručila im da sadašnje okolnosti ne mogu potrajati.
Odredio sam im rok za odlazak. S obzirom na nedostatak alternativnog smještaja, otkrili su staru kuću za prodaju, koju su mogli kupiti na rate, otkrila je. Na sinov upit o svojim postupcima, kratko je i nedvosmisleno odgovorila da se nitko koga uzdržava hranom i odjećom ne bi usudio zatvoriti vrata u njezinoj prisutnosti. Zara kaže: “To je za mene bila krajnja točka preokreta. Obavijestila sam ih da mogu uzeti što god žele i otići. Takva je bila situacija.
- Oprostila sam se s njima s osjećajem da će samo u svojoj samoći shvatiti stvarna cijena onoga što im je pruženo besplatno. U tom sam se trenutku klatio na rubu sloma. Njezina šogorica izrazila je nezadovoljstvo, istaknuvši kako u kući nema vode i naznačila da je potrebna potpuna obnova. Pobrinite se da ne propustite ovu priliku. Mira je često pila kavu sa svekrvom, vjerujući da imaju sjajan odnos; međutim, na kraju joj je nanijela značajnu štetu. Liječnik joj je otkrio zapanjujuću stvarnost: “Bit će”, odgovorio sam, “kada si osiguraš posao i nabaviš vodu.
Do tada rublje moraš prati ručno. Moja majka je prala ručno, i živa je ,” razmišlja o lekciji koju im je prenijela. Iako u početku nevoljko, naposljetku im je pružila financijsku pomoć kako bi olakšala njihovo brzo preseljenje, budući da više nije mogla izdržati psihički napor situacije. Nakon šest mjeseci obje su osobe dobile zaposlenje, jasno shvativši da je nemoguće preživjeti bez prihoda. Nadalje, dogovorili su se da rade u izmjeničnim smjenama kako bi upravljali obvezama brige o djeci.
- “Moj sin je jednom primijetio da je njihovo izbacivanje bila najkorisnija radnja koju sam mogao poduzeti. Nikad to nije razmatrao iz te perspektive, vjerujući da samo provodim norme konvencionalne dinamike svekrve i snahe. Srećom, taj je dijalog zatvorio jedno neugodno poglavlje, a sada je sve usklađeno onako kako je trebalo biti od samog početka: obilježeno uzajamnim poštovanjem i harmonijom”, iskreno kaže gospođa Zara.
“Dajte prioritet ljubavi prema sebi, jer pružanje svih mogućih prednosti djetetu može biti štetno za njihov razvoj. Ovaj pristup potiče osjećaj prava, što rezultira pojedincem koji ostaje ovisan o drugima ne uzimajući u obzir njihovu dobrobit. Trenutačno moj sin ima transformirana u izrazito drugačiju osobu. Nalazim radost u ovom ishodu i ne žalim zbog svojih odluka, da bih ponovno postupila na isti način”, zaključila je.
