Ova nevjerojatna priča vrti se oko muslimanke i Srbina koji, unatoč razlikama, odbijaju dopustiti da vjerska uvjerenja diktiraju njihovu ljubavnu priču. LJUBAV Vrijeme je 29.06.2024., a trenutno je između 7:30 i 8:08 sati, javlja Ivana Bogićević. U prijeratnom razdoblju 1990-ih, Slobodan je doživio duboku ljubav prema ženi muslimanke i želio je izgraditi život s njom kroz brak i izglede za zajedničkom djecom.
Po tadašnjim običajima izrazila je namjeru prijeći na pravoslavlje kako bi se vjenčala u crkvi. Međutim, Slobodan je donio zapanjujuću odluku odbivši joj dati dopuštenje za ovo preobraćenje. Njihova kći na mrežama je podijelila priču o tome što se događalo u njihovoj obitelji tijekom tog razdoblja. Početkom devedesetih u bosanskom Prnjavoru odigrala se nevjerojatna ljubavna priča između muslimanke Dženite i pravoslavca Slobodana. Ova priča služi kao dodatni dokaz da ljubav nadilazi granice i pobjeđuje sve prepreke.
Iako su se vjerske razlike pokazale značajnom preprekom za mnoge pojedince u prošlosti i sadašnjosti, ovaj je par odlučio svoju ljubav staviti na prvo mjesto iznad svega, prihvaćajući je kao svoje jedino načelo vodilju. Godine 1990. Dženita iz Tuzle i Slobodan iz Prnjavora, oboje mladi iz Bosne i Hercegovine, svoju ljubav učvrstili su brakom na području općine.
Unatoč Dženitinu prijedlogu da se vjenčaju u crkvi i njezinoj spremnosti da se iz ljubavi obrati na vjeru, Slobodan je, također vođen ljubavlju, donio odluku da svojoj supruzi ne dopusti nikakve promjene u identitetu. Možda je upravo to razlog zašto ovaj par ostaje u sretnom braku i nakon trideset godina. Slobodanov brat izrazio je neizmjeran ponos i na Slobodana i na sebe, ističući da je njihova ljubav nepokolebljiva od samog početka. Naime, nikada nije bilo niti jednog slučaja sukoba između dva brata na nacionalnoj razini.
Iako je bilo slučajeva pogrdnih primjedbi od strane odabranih pojedinaca unutar njihove šire obitelji nakon rata, Slobodan i njegova supruga suočili su se s tim s nevjerojatnim stoicizmom, služeći kao ogledni model za uspješne multietničke brakove. Nakon razmišljanja, potomak se ponovno vratio cijeloj pripovijesti. Godine 1990. moji roditelji, Dženita i Slobodan, stupili su u brak, neposredno prije izbijanja rata.
Bilo je to vrijeme kada su mnogi pojedinci još uvijek gajili osjećaj odvojenosti od vjerskih i nacionalnih identiteta, za razliku od današnjih prevladavajućih osjećaja. Rođena Tuzlanka, majka mi je iz grada, a otac iz Prnjavora. Nakon njihove građanske zajednice, moja je majka predložila da sudjeluju i na ceremoniji vjenčanja u pravoslavnoj crkvi. Oslanjala se na vjekovnu tradiciju da dijete preuzima očevo prezime, nasljeđuje njegovu imovinu, a time i usvaja njegova vjerska uvjerenja.
Iako se majka izjašnjava kao muslimanka, nikada nije istinski prihvatila vjeru, zbog čega su joj i pravoslavlje i islam podjednako beznačajni. Otac se, pak, nije protivio njezinoj odluci. Čak su i baka i djed s očeve strane pitali zašto nije pristao, s obzirom na to da je moja majka već bila ponudila, ali očev odgovor je ostao dosljedan. Vjerovao je da Jenita treba ostati vjerna sebi, zadržati svoj muslimanski identitet kakav jest (budući da moja majka nije religiozna), bez promjene imena ili vjere, što bi rezultiralo potpunom transformacijom njenog identiteta.
Tko sam ja da ti mijenjam identitet, Dženita, muslimanka, od Boga ti podarena? Naša ljubav ne može izdržati test ako promijeniš tko si za mene. Da želim samo Srpkinju, tražio bih Draganu, Milenu, Danicu, Milijanu…a ne prvu ženu koja me iskreno voli, bez obzira na porijeklo. Tvoje je ime, Jenita, doista izvrsno – nebesko ime.’ Čuo sam te riječi više puta. I tako njihova ljubav traje i sada”, zaključila je.
