Preobraženje Gospodnje spada među najvažnije praznike u crkvenom kalendaru i ubraja se u dvanaest velikih Gospodnjih praznika. Slavi se 6. avgusta po starom kalendaru i označava trenutak kada je prvi put na vidljiv način pokazana božanska priroda Isusa Hrista.
Taj događaj ostao je zapisan i u svetim spisima i u predanju, a vjernici ga sa posebnim poštovanjem obilježavaju kroz bogoslužje i običaje.
Prema jevanđelju po Mateju, treće godine svog propovedničkog djelovanja, Isus Hristos poveo je trojicu svojih apostola – Petra, Jakova i Jovana – na planinu Tavor. U toku noći koja je uslijedila, pred njihovim očima dogodilo se čudesno preobraženje. Njegov izgled se promijenio, lice mu je zasjalo kao svjetlost, a odjeća postala bijela poput snijega. U tom trenutku apostolima su se ukazali i proroci Mojsije i Ilija, koji su razgovarali sa Hristom. Taj prizor imao je duboko značenje – pokazivao je da je Isus ispunjenje zakona (koji je predstavljao Mojsije) i proroka (koje je simbolizovao Ilija).
- Dok se sve to događalo, apostoli su bili prestravljeni i zadivljeni u isto vrijeme. Tada se začuo glas Boga Oca, koji je rekao da je Isus Njegov ljubljeni Sin i da u Njega treba imati vjeru. Tim riječima potvrđeno je ono što su apostoli već naslućivali – da njihov učitelj nije samo prorok, već Sin Božiji. Zato se Preobraženje slavi kao praznik otkrivanja božanske prirode Hrista pred ljudima.
Ovaj događaj postao je izvor inspiracije i molitve kroz vjekove. U pravoslavnoj tradiciji prenosi se posebna molitva koju vjernici toga dana izgovaraju iz srca. Njena suština je vapaj za unutrašnje preobraženje, oslobađanje od grijeha i povratak duhovnoj čistoti. Vjernik moli da mu se duša očisti od tame, da ga Gospod izbavi od zlih duhova i da mu podari lice koje sija svjetlom, umjesto da nosi masku tuge i smrti. U toj molitvi nalazi se i molba da se vrati izgubljena ljepota i lik Božiji, ono što je čovjek dobio od praoca, a grijehom izgubio. Poseban stih odnosi se na prizor sa Tavorove gore, gdje je Gospod pokazao svoju božansku prirodu, i moli se da se taj sveti lik nastani u čovjeku i pomogne mu da se vine na „visoku goru“ – simbol duhovnog uspona.
Pored molitve, sa praznikom su povezani i mnogi narodni običaji i vjerovanja. Smatralo se da na Preobraženje ne treba spavati tokom dana, jer bi onaj ko zaspi mogao postati usporen i dremljiv tokom cijele godine. Takođe, nije dobro plakati, jer se vjerovalo da će suze pratiti čovjeka tokom narednih dvanaest mjeseci. Ljudi su izbjegavali da praznik provedu u kafani, jer se strahovalo da će im to preći u ružnu naviku.
- Preobraženje uvijek pada u vrijeme Gospojinskog posta, pa se toga dana ne mrsi. Postilo se bez izuzetka, i muškarci i žene, mladi i stari. Ipak, praznik je bio poseban po tome što se upravo tog dana prvi put u sezoni blagosiljalo i jelo grožđe. Vjernici su donosili grozdove u crkvu da se osveštaju, a potom bi se grožđe jelo zajedno sa hljebom. Taj običaj nosi duboko simboličko značenje – plod vinove loze vezuje se za Hrista koji je rekao da je On pravi čokot, a ljudi loze. Blagosloveno grožđe predstavljalo je radost, duhovnu hranu i znak Božijeg blagoslova za predstojeću jesenju žetvu.
U mnogim krajevima vjerovalo se da od Preobraženja priroda počinje da se mijenja. Dani postaju kraći, noći svježije, a i sama zemlja prelazi iz ljeta u jesen. Zato se govorilo da se tog dana „preobražava i nebo i zemlja“. Ljudi su posmatrali promjene u prirodi i povezivali ih sa duhovnim porukama praznika – baš kao što se mijenja svijet oko nas, tako se treba preobražavati i čovjekova duša.
Za vjernike, Preobraženje je mnogo više od istorijskog događaja. To je podsjetnik da u svakom čovjeku postoji mogućnost unutrašnje promjene, da se može pobijediti tama i pronaći svjetlost. Kao što su apostoli na Tavoru vidjeli Hrista u Njegovoj božanskoj slavi, tako i svaki hrišćanin kroz vjeru i molitvu može osjetiti Njegovu prisutnost i snagu u sopstvenom životu.
Praznik se doživljava kao poziv na duhovni rast, na ostavljanje grijeha i slabosti, te na put ka svjetlosti i miru. Nije slučajno da se kaže kako je Preobraženje praznik nade – jer podsjeća da svaka bol, svaka tama i svaka nevolja mogu biti nadvladane ukoliko čovjek zadrži vjeru u Hrista i povjerenje u Njegovu volju
