Njegovo ime je Ismail Azizi a on tvrdi da je umro čak šest puta i svaki put se ponovo vratio u život.On živi posle izolovani život jer ga svi gledaju kao duha a ne kao normalno biće.
Ismail Azizi, četrdesetogodišnji muškarac iz Tanzanije, tvrdi da je proživio iskustva koja, prema njegovim riječima, u potpunosti prkose logici i pravilima medicinske nauke. On vjeruje da je čak šest puta umro i svaki put se ponovo vratio u život. Njegova neobična i zastrašujuća priča zabilježena je u dokumentarnom filmu na internetu, a sam Azizi priznaje da mu je život nakon svega postao gotovo nepodnošljiv, jer je izgubio normalne ljudske odnose i postao predmet straha i ogovaranja.
- Sve je počelo nakon jedne teške nesreće na poslu. Azizi tvrdi da je tada bio teško povrijeđen, a ljekari su, prema njegovom sjećanju, proglasili njegovu smrt. Njegovo tijelo je preneseno u mrtvačnicu, a porodica je započela pripreme za sahranu. Međutim, on tvrdi da je iznenada povratio svijest, ustao i šokirao sve koji su ga vidjeli. Ljudi koji su se zatekli u blizini pobjegli su u strahu, ubijeđeni da imaju posla sa duhom. To je bio prvi trenutak kada se, kako kaže, suočio s idejom da ga okolina više neće gledati istim očima.
Njegova druga navodna smrt uslijedila je kada se razbolio od malarije. Kako opisuje, njegovo tijelo je već bilo položeno u kovčeg, dok je porodica pripremala obrede, ali se on ponovo probudio i shvatio da je živ. To je izazvalo ogroman šok među prisutnima, a strah je samo rastao. Porodica i komšije počele su sumnjati u prirodu njegovog postojanja i mnogi su ga počeli doživljavati kao nešto natprirodno.
Kasnije je preživio i saobraćajnu nesreću, nakon koje je, prema njegovim riječima, bio u dubokoj komi. Ubrzo nakon toga dogodio se i incident s otrovnom zmijom. Poslije njenog ujeda, Azizi tvrdi da je opet proglašen mrtvim i da je tri dana proveo u mrtvačnici prije nego što se naglo probudio. Taj događaj, kaže, dodatno je učvrstio uvjerenje mještana da on nije običan čovjek, već nešto što se nalazi između života i smrti. Ljudi su ga sve češće nazivali vešcem ili opasnim duhom, a strah je postao toliko izražen da su ga mnogi izbjegavali po svaku cijenu.
Četvrta i peta smrt bile su jednako dramatične. Jednom je, prema sopstvenom kazivanju, pao u duboku jamu i doživio povrede koje su ga odvele u stanje kliničke smrti. Drugi put su ga mještani, ubijeđeni da se radi o nadprirodnom biću, pokušali spaliti živog unutar njegove kuće. On tvrdi da je tom prilikom preminuo od gušenja, ali da se ponovo probudio u mrtvačnici. Na njegovoj koži i danas postoje vidljivi ožiljci od opekotina, koje pokazuje kao dokaz onoga kroz šta je prošao.
- Azizi priznaje da je njegov život nakon svih ovih događaja potpuno uništen. Kaže da ga ljudi posmatraju kao moćnog čarobnjaka ili nekoga ko je u dodiru s mračnim silama. Nakon svakog povratka među žive, tvrdi, osjećao je da mu je tijelo drugačije, kao da nosi težinu iskustava iz nekog drugog svijeta. Ipak, to nije donijelo razumijevanje ili saosjećanje od strane drugih, već samo još dublje nepovjerenje. Ljudi ga izbjegavaju, beže kada ga vide i često šire priče da među njima hoda duh.
Danas živi potpuno izolovan, bez porodice, supruge ili djece. Kaže da se svakodnevno suočava s usamljenošću i odbacivanjem. Njegovi susjedi u dokumentarcu otvoreno priznaju da ga se boje. Jedan od njih opisao je kako je vlastitim očima vidio trenutke kada je Azizi, nakon što je proglašen mrtvim, ponovo ustao. Prema njegovim riječima, to je iskustvo toliko užasavajuće da niko više ne može gledati Azizija kao običnog čovjeka. “Kada neko za koga znaš da je mrtav ponovo oživi, to je nešto što izaziva samo užas i bijeg”, rekao je mještanin.
Azizi se sjeća i trenutaka kada se “budio” u mrtvačnici. Opisuje hladnoću prostora i zbunjenost kada je shvatio gdje se nalazi. Sreća u nesreći bila je to što mrtvačnica u njegovom selu nije imala zatvorene komore, već je bila obična prostorija u kojoj tijela leže. Kada se probudio i uspravio, nije bio potpuno svjestan, ali je vidio šokirane ljude oko sebe koji su ga posmatrali kao nešto što ne bi smjelo postojati.
Danas on govori s gorčinom o svojoj sudbini. Njegova priča je istovremeno fascinantna i tragična, jer, bez obzira na to da li je riječ o medicinskim anomalijama, nesporazumima ili nečemu što prelazi granice objašnjivog, jedno je sigurno: njegov život je obilježen strahom, osudom i samoćom. Iako je više puta izbjegao smrt, Azizi zapravo vodi borbu s nečim što je možda teže od same smrti – potpunim gubitkom prihvaćenosti i osjećajem da nikada više neće biti dio zajednice kojoj je nekada pripadao.
