U današnjem članku pišemo o priči Senide Bećirović, koja je kao beba nestala tokom rata u Bosni, da bi nakon 16 godina pronašla svog oca i porodicu.
Ova nevjerojatna životna priča donosi inspiraciju, hrabrost i nadu, otkrivajući nevjerojatnu snagu ljudskog duha, neumornu istrajnost socijalnih radnika i potragom za identitetom koja ne prestaje, uprkos svim izazovima.
Senida Bećirović je 1992. godine pronađena kao beba na zgarištu u Bosni, na putu između Tuzle i Zvornika. Niko nije znao ko je ona i odakle dolazi. Njena priča počinje u trenutku kada su ratni sukobi razdvojili njenu porodicu, a njen otac, profesor iz Kalesije, nije mogao da se vrati kući zbog ratnih barikada. Nakon toga, svi članovi porodice nestali su, a beba je završila u rukama socijalnih radnika.
Iako su svi tragovi bili izgubljeni, priča Senide nije završila tu. Kroz godine, i uz pomoć Centra za socijalni rad Beograd, potraga za njenim identitetom nastavila se, iako je, kako to često biva u ratnim vremenima, svaki korak bio pun prepreka.
- Do 2002. godine, Senida je živjela sa bračnim parom Janković iz Beograda, koji su je usvojili i podigli pod imenom Mila. Iako su joj dali ljubav i pažnju, kada je postala tinejdžerka, saznali su da više nisu u mogućnosti da brinu o njoj zbog svojih godina. Zato su je vratili u Centar za socijalni rad, a to je bio trenutak koji je pokrenuo potragu za njenom pravom porodicom.
Iako su socijalni radnici u Beogradu godinama radili na njenoj potrazi, istina o njenom identitetu bila je sve bliža. Ispostavilo se da je njena tetka još 1993. godine pokušala da je pronađe, ali nije imala sreće. Međutim, ključna pomoć stigla je iz Šekovića, od Matije, socijalnog radnika koji je znao mnogo o Senidi i njenoj porodici. Konačno, DNK test je potvrdio njen identitet, a 2008. godine Senida i njen otac su se konačno sreli nakon 16 godina.
Ova priča, koju je dokumentirao film „Mila traži Senidu“, nosi emotivne i teške trenutke, ali i priču o ljubavi, istrajnosti i nadi. Senida, koja je godinama živjela pod imenom Mila, suočila se s novom stvarnošću, prepoznajući svoj pravi identitet i povezujući se s porodicom. No, uprkos tome, ostala je u potrazi za majkom i sestrom, koji se još uvijek vode kao nestali. Trenutno živi u Sarajevu, sa nadom da će jednog dana saznati njihovu sudbinu.
Senidina priča nije samo priča o jednoj djevojčici koja je preživjela rat. To je i priča o razaranju porodica, ali i o snazi ljubavi, humanosti i istrajnosti. U vremenu kada je identitet izgubio svoj smisao zbog rata i tragedije, Senida je našla snagu da se suoči sa svojim prošlim životom, da pomiri dve kulture i dva identiteta i da se, u svom novom životu, bori za istinu
Senidina životna priča nije samo testament njenoj hrabrosti, već i važnosti zajednice i socijalnih radnika u pomaganju onima koji su izgubili sve. Njena potraga za identitetom pokazuje kako snaga ljudskog duha može prevazići čak i najteže okolnosti, kao što je rat. Iako je odrastala u drugom okruženju, pod imenom Mila, Senida je ponovo pronašla svoje korene i porodicu, koja ju je čekala 16 godina. Ova priča nas podseća da ljubav, istrajnost i pomoć drugih ljudi mogu promeniti sudbinu i vratiti nadu čak i u najtamnijim trenucima života.
