“Kada sam prije 6 godina, samo dan nakon svadbe vratio tadašnju ženu roditeljima svi su me pljuvali, govorili da sam zaostao, glup, ma sve najgore i najcrnje se o meni pričalo. Razlog je bio taj: nije bila nevina! tj. drugi su to tako predstavljali.

Istina je bila to da mi se 3 godine veze držala kao svetica, ništa pre braka fazon, i toliko moralisanje, osuđivanje drugih, pljuvanje po djevojkama kojima se vide ma samo i koljena dok ona eto fina. Dođe svadba, prva bračna noć, moja svetica i nije baš neka svetica. Tu počne da plače, da histeriše, da se pravda, “bilo samo jednom” fazon.

Nisam želio uopšte da se raspravljam, rekao sam joj da se ne mora ni raspakivat, i sutra odmah pozvao njene, obrazložio situaciju i zbogom.Nije meni bilo stalo do njene nevinosti, ni koliko je puta i sa kim, 3 godine me lagala, 3 godine nije našla… trenutak da mi kaže istinu. Vukla me za nos. Kako nastaviti život sa takvim nekim? I plus pitanja da li me varala, ne, za mene je to bilo kraj.

BONUS TEKST

Jeste li ikada čuli za fenomen koji se naziva “sinestezija”? Sinestezija je neuobičajeno, ali fascinantno stanje u kojem dolazi do spajanja različitih osjetila. Osobe koje imaju sinesteziju mogu, primjerice, “vidjeti” zvukove, “okusiti” riječi ili “osjetiti” boje na neobične načine. Ovaj fenomen otvara vrata u svijet percepcije koji se dramatično razlikuje od onoga što većina ljudi doživljava.

Sinestezija dolazi u različitim oblicima, a neki od najčešćih uključuju grafem-boja sinesteziju i muzikalnu sinesteziju. U grafem-boja sinesteziji, osobe mogu povezivati slova ili brojeve s određenim bojama. Na primjer, slovo “A” može uvijek biti crveno, dok broj “4” može biti plav. Ove asocijacije nisu proizvoljne i za sinestete su stabilne tijekom cijelog života. Ove boje ne postoje stvarno na papiru, već ih osoba doživljava kao stvarne u svom umu.

  • S druge strane, kod muzikalne sinestezije, zvukovi, tonovi ili glazbene note mogu izazvati vizualne senzacije u obliku boja ili oblika. Sinesteti koji imaju ovu vrstu sinestezije mogu “vidjeti” raznobojne oblike kako “plešu” pred njihovim očima dok slušaju glazbu. Zamislite slušanje simfonije gdje svaki ton nije samo zvuk, već i bljesak boje. Ovaj oblik sinestezije često se spominje u kontekstu poznatih skladatelja, poput Franza Liszta, za kojeg se vjeruje da je imao sinesteziju.

Postoje i drugi oblici sinestezije, kao što je leksem-boja sinestezija, gdje osobe povezuju određene riječi ili imena s bojama, ili ogledalna sinestezija, gdje osoba doslovno osjeća na svom tijelu ono što vidi da se događa drugima. Na primjer, ako osoba s ogledalnom sinestezijom vidi nekoga kako je uboden, može fizički osjetiti bol na istom mjestu u svom tijelu.

Znanstvenici vjeruju da sinestezija može biti rezultat neobično visoke povezanosti među različitim područjima mozga koja su uključena u obradu osjetilnih informacija. Kod većine ljudi, ta područja mozga djeluju neovisno jedno o drugom, ali kod sinesteta, ta područja mogu “komunicirati” na način koji omogućuje stvaranje ovih neuobičajenih osjetilnih iskustava.

Zanimljivo je da, iako sinestezija može izgledati kao rijetka pojava, procjenjuje se da oko 4% populacije ima neki oblik ovog stanja. No, mnogi sinesteti nisu svjesni svoje neobičnosti, jer za njih je to jednostavno normalan način percepcije svijeta.

  • Sinestezija nije poremećaj, već dar koji omogućuje onima koji ga imaju da dožive svijet na način koji je bogatiji i složeniji nego što je to većini ljudi moguće. Ova neuobičajena percepcija može imati i kreativne prednosti; mnogi umjetnici, pisci i glazbenici koriste svoje sinestetske doživljaje kao izvor inspiracije. Poznata autorica Vladimir Nabokov i slikar Wassily Kandinsky samo su neki od poznatih sinesteta koji su koristili svoje stanje u stvaranju umjetnosti koja je zadivila svijet.

Sinestezija ostaje tajanstveno područje neuroznanosti, a njezino proučavanje može pružiti dublje uvide u to kako ljudski mozak integrira osjetilne informacije i stvara našu subjektivnu percepciju stvarnosti.