Ramiza Vuković iz Tuzle, Bosna i Hercegovina ima sudbinu koja bi se mogla mjeriti s bilo kojim holivudskim blockbusterom – njena priča i dan danas ostavlja ljude bez teksta i u nevjerici. Vjenčala se, živjela je kao podstanar sa svojim mužem, dijeleći slatke snove o velikoj sretnoj obitelji.

  • Kad nije uspjela prerasti dvije, svi su bili zatečeni – da bi ubrzo nakon toga otkrili da već nosi tri! Još uvijek se živo sjećam tog dana. Prala sam tepih, ali ga nisam mogla podignuti da se osuši. U ponoć sam počela krvariti. U ambulanti su me obavijestili da me moraju strogo paziti, iako mi razlog nije bio jasan. Kad sam stigla u rađaonicu, natjerali su me na prirodni porod iako je liječnik savjetovao carski rez.

Trećeg dana, kada sam već bila u suzama, anesteziolog mi je spomenuo hitno davanje injekcije i zamolbu da me neko odvede u teretanu – prisjeća se Ramiza i nastavlja: Isti je liječnik zatim upitao bi li radije ostala pod njegovom skrbi, s ciljem da sigurno iznese trudnoću do kraja. Kasnije je u njezinu sobu bez dopuštenja doveo snimateljsku ekipu koja je objavila otkriće da doista nosi trojke.

  • Odbila je ponudu. Naknadno joj je ponuđen helikopterski transfer u sarajevsku bolnicu, ponudu je odbila jer se, iako u visokom trudnoći, otežano se kretala, snalazila kod kuće. Tog se dana živo sjećam — prao sam tepih i nisam ga mogao podići da se osuši. U ponoć sam počela krvariti. Dok su bili u kolima hitne pomoći, spomenuli su da će se dodatno brinuti o meni, ali to u tom trenutku nije pogodilo ništa.

Kasnije su se u rađaonici, unatoč liječničkim savjetima za porod carskim rezom, odlučili za prirodni. Već trećeg dana kada sam briznula u plač za vrijeme anestezije, uslijedio je hitan poziv za injekciju i teretanu – gorkim tonom primjećuje Ramiza: Ne razumijem zašto je u mom slučaju bila potrebna stroga pažnja. Dobro se sjećam tog dana kada sam prala tepih, a u ponoć je bilo toliko krvarenja.

U ambulanti su mi rekli da me moraju strogo paziti, ali nije mi bilo jasno zašto. I kasnije kada sam ušla u rađaonu pokušali su me staviti na prirodni porod iako je doktor rekao da bi trebao biti carski rez. Trećeg dana, kada sam već vrištala, anesteziolog je rekao da mi odmah treba dati injekciju i rekao – idi u teretanu – priča Ramiza i dodaje: – Pao sam u nesvijest, a nakon toga je sve prazno.

  • Sutradan se probudim u svojoj sobi. Ulazi Čedo i daje mi neke papire da ih moram potpisati, a onda me na vratima obavještava da je dvoje djece živo, a treće mrtvo. Ionako se nisam onesvijestio — da nisam, nacrtao bih ga da mu objasnim što se dogodilo. Zatim je uslijedio posjet nepoznatog bračnog para. U srcu je uvijek bila uvjerena da treća djevojka ima život u sebi.

Dvije kćeri živjele su u stanu mojih roditelja. Nazvali su me jednog dana i rekli da imaju nešto za mene. Mislio sam da je to garderoba, jer su mi obično davali ono što nisu htjeli nositi ili im je bilo preveliko. Sandrina prijateljica donijela je novine “Svet” i u njima je bila slika. Druga kći, Sanja, listala ih je i vidjela fotografiju na kojoj se prepoznala. Bila je to Dijana; nakon 26 godina pojavila se u Folk Showu- kaže Ramiza i dodaje: Djecu je posjetio otac koji mu je rekao da su u inkubatoru.

  • Deset dana kasnije, moja supruga i ja pripremamo se da ih odemo vidjeti. Kad smo stigli, medicinska sestra me obavještava da ih ne mogu vidjeti jer su u inkubatoru. Kad sam pokušao kontaktirati policiju, nagovarala me da pričekam. To ih je činilo nervoznima. Otišla je razgovarati s drugom osobom, a zatim se vratila s dvije bebe koje nisu ni blizu bile u inkubatoru – sasvim normalne djevojčice.

Uvijek je osjećala duboko uvjerenje da je treća djevojka živa. Nije ostalo neistraženo mjesto gdje nisam tražio da saznam jesu li žene koje su rodile trojke imale živu djecu. Ono što sam zatim učinio, nakon što sam se donekle pribrao, bilo je da sam otišao i nabavio sve dokumente koji se odnose na povijest bolesti i liječenje treće kćeri; ali dali su mi samo smrtovnicu: nigdje se ne spominje kako se s njom postupalo ili bilo što drugo. Kćerke su stanovale u stanu mojih roditelja.

  • Jednog dana su me nazvali i rekli da mi imaju nešto dati. Zamislila sam da je to garderoba, budući da su obično prosljeđivali ono što nisu htjeli nositi ili što im je bilo preveliko. Sandrina prijateljica je donijela novine “Svet” iu njima je bila slika; Sanja, druga kći, prolazila je kroz njih i vidjela fotografiju na kojoj se prepoznala: Dijana. Nakon 26 godina plesala je na Folk showu – priča Ramiza.

U stanu mojih roditelja bile su moje kćeri. Nazvali su me jednog dana i rekli da mi imaju nešto dati. Pretpostavio sam da je to garderoba, jer su mi obično prosljeđivali ono što im ne pristaje ili ono što im je bilo predimenzionirano. Sandrina prijateljica donijela je novine “Svet” i listajući ih Sanja je ugledala fotografiju na kojoj se prepoznala. Upravo se Dijana nakon 26 godina pojavila u Folk Showu – kaže Ramiza i dodaje: Velika joj je želja da se Dijana zbliži sa svoje dvije sestre i bratom.

– Ima sve papire i DNK analizu. Ja sam žena od riječi, ne pričam gluposti i pravdu planiram potražiti i u Strazburu – zaključila je ova hrabra Bosanka. Maloprije mi je rekla da je to moćan čovjek i ne zna kako ću uspjeti. Ali sam vjerovao u Boga – ističe Bosanac, napominjući da mnogi ne vjeruju u tu priču, ali sve se tako dogodilo. Ramizin suprug, naprotiv, nikada nije vjerovao da je Diana živa. Jako želi da se Dijana zbliži sa svoje dvije sestre i bratom.

– Posjeduje sve dokumente i DNK vještačenje; Ja sam žena koja drži do svoje riječi. Ne pričam gluposti. Pravdu planiram potražiti i u Strasbourgu”, izjavila je ova hrabra Bosanka. U njenom srcu tinja velika želja da Dijana pronađe put do svoje dvije sestre i brata. – Ima sve papire i DNK analizu. ‘Nisam od onih koji pričaju gluposti, ja držim riječ’, rekla je ova hrabra Bosanka; također ‘Namjeravam ići u Strasbourg tražeći pravdu.’