Kako proljeće počne, krticama su dvorišta prilično atraktivna, gdje mogu lako potrgati travnjake i zemlju kako bi iz zemlje izvadili svoje obroke glista. Obično će jedna ili dvije krtice zauzimati oko hektar.

  • Iako krtice ne oštećuju izravno biljke, njihove aktivnosti mogu predstavljati priličan problem: tuneliranje kopanjem tunela i izbacivanjem malih brežuljaka zemlje poznatih kao krtičnjaci. Fascinantno je da jedna krtica može iskopati do 6 kg zemlje za samo 20 minuta. Umjesto korištenja kemikalija iz poljoprivrednih trgovina, predlažemo prirodne načine suzbijanja madeža.

Zalijevanje: Vau sve krtice noću, a ujutro pogledajte koji su bili uvjereni. Zabodite crijevo u najuvjerljiviji tunel krtice i ostavite ga barem 20 minuta. Ova metoda također pomaže u uklanjanju madeža. Mirisi: madeži mrze miris ricinusovog ulja. Pomiješajte 3 žlice ricinusovog ulja s litrom vode i premažite mjesto madeža.

  • Alternativno, pronađite aktivni tunel i tamo stavite krpu natopljenu smjesom. Djeluje i limun. U tunel umetnite komad tkanine namočen u sok od limuna. Mogu se koristiti i kore limuna. Krtice mrze češnjak.

Ako imate vrt, posadite u njemu češnjak. Ili ubacite polovice klinčića u zemlju krtičnjaka. Ponavljajte ovu mjeru često i postavite ih blizu jedno drugom, idealno svakih pet metara. Korištenjem ovih organskih tehnika možete preuzeti kontrolu nad krticom i imati siguran vrt i travnjak.

BONUS TEKST:

Na današnji dan 1995. godine počeo je progon srpskog stanovništva u Hrvatskoj, a proganjana je i sudionica realityja Stanija Dobrojević. Zbog stresa od spaljene kuće u ratu i bačene bombe na auto te smaknuća oca, Dobrojevićeva je dobila poremećaj štitnjače s kojim se bori i danas.

Smrt Dragana Dobrojevića, oca Stanije Dobrojević, zauvijek je ostavila posljedice u njenom životu! I njezin je brat od stresa dobio alopeciju i ostao bez kose. – Te 1995. godine, kada se dogodila tragedija i rat, istog dana joj je poginuo otac, a njoj je izgorjela kuća i bomba joj je pala u auto.

Kasnije se našla u javnom smještaju s majkom i bratom Sanijem, okružena svim ljudima koji su doživjeli istu sudbinu. Tada je imala samo 10 godina, ali svega se sjeća kao da se dogodilo jučer. Situacija je vrlo stresna za cijelu obitelj. Ona se, osim što su joj pred očima uvijek bile tragične slike, i razboljela. Situacija sa štitnjačom je vrlo kritična jer u svakom trenutku može ugroziti njezin život.

Prema uputama liječnika, Stanija ne bi smjela biti nervozna, nervirati se i plakati, jer je sve to za njeno zdravlje. Njezina majka uvijek je najviše strahovala za nju zbog ove tragedije koja se dogodila. Bila je tatina curica – otkriva naš izvor i dodaje da dva puta godišnje ide na preglede po šest mjeseci, a lijekove bi morala uzimati cijeli život. Dok je takmičarka “Zadruge” pričala o događaju, neke stvari nije želela da iznosi u javnost.

– Tijekom odrastanja promijenila je čak devet osnovnih škola, a Ruma je bila trinaesto mjesto u koje su se preselili. Stalno upoznavanje novih mjesta, ljudi, učitelja, djece, borba za pronalaženje mjesta u društvu, želja za dokazivanjem kao odličan učenik, sklapanje prijateljstava i uklapanje bili su vrlo teški i neodoljivi.

Gubitak oca ostavio je velike posljedice u njenom životu izgubila je očinsku figuru neku vrstu osjećaja zaštite i sigurnosti ali majka je činila sve da to nadoknadi da se kao prava lavica bori za njih i vodi ih na pravi put, u čemu je i ona uspjela – kaže naš izvor i dodaje da je i njen brat Sani pretrpio stres i ostao bez ijedne dlake na tijelu. Stanija

 Kosa mu je preko noći počela opadati dok nije nestao s cijelog tijela. A ta je situacija jako potresla Staniju. Ona je prije par godina za Kurir otkrila da se razboljela i da pati zbog onoga što joj se dogodilo u ranom djetinjstvu. – Moj otac je poginuo u Hrvatskom ratu. Slučajno je bio poznanik Slobodana Miloševića i poznavao je Željka Ražnatovića Arkana.

Kad je život u Hrvatskoj postao nepodnošljiv, majka, brat i ja napustili smo dom u Okučanima koji je kasnije bombardiran i sravnjen sa zemljom. Tata je ostao iza. Sljedeće dvije godine nismo znali je li živ ili mrtav. Kad su nam rekli da je umro, cijeli svijet nam se srušio.

Mama je imala jedva trideset godina, brat šest, a ja deset. Rekli su da je pokopan u masovnoj grobnici negdje u Hrvatskoj. Još uvijek ne znamo gdje je pokopan, niti okolnosti njegove smrti. Godine bez oca bile su nam teške; dosta smo mijenjali lokacije. Uvijek mi je nedostajala očinska figura.

Možda zato i danas od svog muškarca tražim zaštitu; mora biti siguran u sebe da mu dam svoje srce. Sve se to odrazilo na moje zdravlje, a posljedice imam i danas – rekla je tada Stanija.