U današnjem članku vam pišem o povratku iz dijaspore koji se, umjesto radosnog završetka praznika, vrlo lako može pretvoriti u stresno i skupo iskustvo na granici.
Ovo je ličan podsjetnik svima koji s puno emocija pakuju kofere, ali često zaboravljaju da granica ne funkcioniše po pravilima srca, već zakona.
Za ljude koji godinama žive i rade van svoje zemlje, povratak kući tokom praznika ima posebno značenje. To nisu samo slobodni dani, već prilika da se ponovo osjeti miris doma, okupi porodica i sjedne za sto koji nosi uspomene iz djetinjstva. U tim trenucima, sasvim je prirodno poželjeti ponijeti dio tog osjećaja nazad. Sir koji je pravila baka, suha slanina iz pušnice, domaća rakija ili kolači – sve to ima emocionalnu vrijednost koja nadilazi samu hranu. Međutim, upravo tu počinje problem koji mnogi shvate tek kada već bude kasno.
Evropska unija ima stroga i jasna pravila kada je riječ o unosu hrane, posebno proizvoda životinjskog porijekla. Ono što je kod kuće znak pažnje, na granici može postati razlog za kaznu, oduzimanje robe i dugotrajno zadržavanje. Mnogi putnici su iskreno šokirani kada carinik otvori prtljažnik i objasni im da ono što nose nije dozvoljeno, bez obzira na količinu ili namjenu.
- Najčešći i najbolniji udarac dolazi kada ljudi saznaju da su meso, mlijeko i proizvodi od njih potpuno zabranjeni. Domaći sir, kajmak, kobasice, pršut, kulen ili slanina – sve to bez izuzetka završava oduzeto. Nema razlike da li je hrana vakumirana, zamrznuta ili „samo malo“. Pravila ne poznaju izuzetke, a sentimentalna objašnjenja ne mijenjaju ishod.
Osim hrane, mnogi upadaju u problem zbog nepoznavanja vrijednosnih ograničenja robe. Putnici koji dolaze iz zemalja koje nisu članice Evropske unije imaju tačno definisan iznos robe koji mogu unijeti bez plaćanja dažbina. Taj limit zavisi od vrste prevoza i uzrasta putnika, a djeca imaju još niži prag. Sve što prelazi dozvoljeni iznos može rezultirati dodatnim troškovima ili kaznama.
Posebna zabluda vezana je za duvanske proizvode. Često se misli da nekoliko šteka cigareta „ne može biti problem“, naročito ako su namijenjene ličnoj upotrebi ili kao poklon. Međutim, dozvoljene količine su strogo propisane i razlikuju se u zavisnosti od toga da li putujete avionom ili automobilom. Prekoračenje, čak i minimalno, smatra se prekršajem.
- Slično važi i za alkoholna pića. Dozvoljene količine piva, vina i žestokih pića jasno su definisane i ne zavise od lične procjene putnika. Mnogi rizikuju misleći da „neće baš njih zaustaviti“, ali kontrole su posebno pojačane tokom praznika, kada je i broj prekršaja najveći.
Dodatnu konfuziju izazivaju pravila o voću i povrću. Iako djeluje bezazleno ponijeti nekoliko kilograma jabuka, paprika ili krompira, većina svježih poljoprivrednih proizvoda zahtijeva poseban fitosanitarni sertifikat. Bez njega, roba se oduzima, bez obzira na količinu. Izuzeci postoje, ali su rijetki i uglavnom se odnose na određene vrste tropskog voća.
Ono što ovu priču čini posebno teškom jesu novčane kazne. Neprijavljivanje robe može koštati nekoliko stotina evra, dok pokušaj unošenja zabranjenih proizvoda ili krijumčarenje može dovesti do kazni koje dostižu i petocifrene iznose. Za mnoge porodice to znači da se sav smisao prazničnog putovanja briše u jednom trenutku.
Zbog svega toga, sve više ljudi savjetuje da se, koliko god bilo emotivno teško, odustane od nošenja domaćih mesnih i mliječnih proizvoda preko granice. Zakon ne prepoznaje nostalgiju, a cijena neznanja često je previsoka. Nekada je pametnije ponijeti samo uspomene, fotografije i sitne suvenire, nego rizikovati ozbiljan finansijski udarac.
Na kraju, poruka je jednostavna: granica ne pravi kompromis. Informisanost i dobra priprema jedina su prava zaštita. Ljubav prema domu je razumljiva, ali poznavanje pravila može vas poštedjeti stresa koji se pamti mnogo duže od prazničnih dana
