“Prije šest godina bio sam u ozbiljnoj vezi i zaručio sam je, no nakon mjesec dana od zaruka počela me izbjegavati i nije mi odgovarala na poruke ni kad sam izlazio. Jedne sam večeri parkirao auto kod trgovačkog centra Chang je vidio njezin auto i odlučio pričekati.
Nakon nekog vremena ona i njen sadašnji muž su otišli, a on je lijepo otišao do auta. Naravno, moj svijet se raspao. Nisam je zaustavljao, čekao sam da me prva nazove i tako se dogodilo. Onda se opekla jer sam bio hladan prema njoj i vrištao sam iznutra.
Ja i dalje inzistiram. Godinu dana kasnije upoznao sam sadašnju suprugu, hodali smo pola godine i oženio sam je. Moj bivši me zvao sigurno 100 puta do sada da se nađemo i nikad nisam pristala. Moj savjet svima je da imaju karakter koliko god teško bilo. “
BONUS TEKST
Prava priča iza najpotresnije srpske pjesme. Dugi niz godina čuvala je, njegovala i prenosila na nove generacije tradicijsku vranovu pjesmu. Stana Avramović Karaminga sama je izvela nekoliko pjesama, ali je iz samo njoj znanih razloga odlučila da svoje autorstvo dugo drži u tajnosti. Neki sugeriraju da njezina želja za anonimnošću u vezi sa svojim izvornim pjesmama može proizaći iz činjenice da ih je izvodila na temelju stvarnih ličnosti i događaja.
- U Vranju je početkom lipnja, tijekom tradicionalne Gradske svečanosti Oću da vi pojem Vranjansko, u glavnom parku otkrivena spomen bista Stani Avramović Karamingi. Melodija rođena iz tužnog događaja. Rođena 1897. godine, bila je najmlađa kći Tome i Magde. S roditeljima i sestrama do udaje je živjela u vranjskom naselju Odžinka.
Njezin suprug Voja Avramović radio je kao vozač i imao je mehaničarsku radnju u Beogradskoj ulici, točno preko puta njihove kuće. Godine 1919. izvela je pjesmu “Dimitrijo, sine Mitra”, potaknuta tužnom sudbinom svoje sestrične na koju je nastojao utjecati njezin otac Tome Karaminga.
- Dimitrije, bratić njezina oca, iz ljubavi se oženio zadivljujućom ženom po imenu Stana, po kojoj je Karaminga dobila ime; njezina je ljepota bila tema mnogih razgovora. Nažalost, ostali su bez djece, a pritisak na Stana da ostane u drugom stanju postao je neodoljiv. Bosa, njezina svekrva, bila je stalno nezadovoljna i zbog toga im je često slala novac.
Zapisi pokazuju da bi ih ona, kada bi zajedno išle u crkvu, javno dozivala govoreći: “Hajde, sine, hajde i povedi dijete sa sobom! Dimitrije se, suočen sa zahtjevima nesretne majke, brzo svrstao uz nesretnu ženu koja nije mogla zatrudnjeti. “Badava, Stano, tvoja ljuba, kad nisi rodila ni sina ni kćeri.
- Dok svi tvrde da su vjerni djeci, ja se zaklinjem na vjernost tebi!” – uzviknuo je. Na pragu četrdesete i shrvana emocijama, Stana se našla u tolikom očaju da je razmišljala o samoubojstvu kako bi svima stalila na kraj. No, Toma Karaminga uskočio je u spas njihovog braka i predložio Dimitrijevoj ženi da zače dijete s drugim muškarcem. Vrana
