Zdravko Čolić već desetljećima slovi za jednog od najcjenjenijih pjevača na ovim prostorima, iako je mnogima nepoznato da je kratko boravio u pritvoru. Sredinom 1980-ih Chola je imao težnju da postane poduzetnik. Krenuo je na putovanje kako bi svoju ideju oživio, ali nažalost, ta je potraga dovela do nesretnog slučaja. Kao rezultat toga, našao se u sudnici pred sucem i primao spis.

  • Zdravko Čolić otkrio je da je uhićen u Makedoniji zbog sumnje da se bavio kupnjom deviza. Nakon izlaska na slobodu dobio je priliku iznijeti svoju obranu. Televizijska mreža Kurir snimila je ovu fotografiju. Tijekom mog uhićenja u Ohridu zbog pretvaranja kreditnih sredstava u stranu valutu, doznalo se da sam bio na rukovodećem položaju i da sam ulagao sredstva u industriju telefonije. Tek tada je šira javnost otkrila moj angažman u malim poduzetničkim pothvatima.

Zanimljivo, devize sam odlučio kupovati u Makedoniji zbog njihove niže cijene u odnosu na Beograd i Zagreb, što sam otkrio tijekom ovog incidenta. Iskustvo je bilo krajnje neugodno. U albanskim selima pojedinci su se bavili otkupom deviza. Stalno sam se osjećao kao da me netko prati, ispituju zašto sam prisutan u veljači kada nema koncerata ni turista. Opterećivao me teški kaput, koji je podsjećao na onaj iz pjesme “Bijelo dugme”, a oni su nestrpljivo iščekivali moj dolazak i oteli mi sve devize.

  • Da sam čekao samo osam mjeseci, Ante Marković bi proveo legalan otkup deviza i spriječio takvo uhićenje. Važno je napomenuti da je ovo bila legitimna transakcija, a ne sudjelovanje u nedopuštenim aktivnostima. Čolić je nadalje otkrio reakcije građana na ovu konkretnu situaciju. Ime Zdravka Čolića ima značaj i prepoznatljivost u svijetu. Tijekom svog prvog dana našao sam se u uredu šefa, gdje sam dobio najveće poštovanje. Ponuđena mi je osvježavajuća čaša vode i burger.

Nakon toga su me uputili u hotel da se odmorim, s tim da ću se sljedećeg jutra vratiti na razgovor. Taj se razgovor protegao kroz cijeli dan, započeo u osam ujutro i završio u osam navečer. Bilo je to slično obliku pritvora, iako s određenom razinom popustljivosti. Nakon tri dana predsjednik sudskog vijeća pustio me je na slobodu i omogućio mi da se zalažem za svoju slobodu. Prisutni su se izmjenjivali u smjenama kako bi pratili suđenje, pri čemu su neki bili prisutni tijekom uvodne riječi, drugi su se udaljili kako bi napravili mjesta zainteresiranima za obranu, a treća skupina stigla je na optužnicu.

  • Po ulasku u sudnicu pojedini pojedinci bi uzvikivali “Kriv je, osudite ga!” U međuvremenu, drugi bi vikali: “Gdje je uvjerenje, da svi kupujemo devize?” Također, čuli su se pozivi da Ante Marković donese zakon kojim bi se svima omogućilo stjecanje deviza. Takve je osjećaje u tom razdoblju iznosio Čola. Rođen 30. svibnja 1951. godine u Sarajevu, koje je tada bilo u sastavu Narodne Republike Bosne i Hercegovine u okviru Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Zdravko Čolić potječe iz skromne sredine.

Njegov otac Vladimir bio je policajac, dok se majka Stana posvetila domaćinstvu. Zdravko je odrastao s mlađim bratom Draganom u kućanstvu koje je veliku važnost pridavalo održavanju tradicionalnih vrijednosti i prihvaćanju kulturne baštine. Čolić je od mladosti pokazivao veliku strast prema sportu. Isticao se kao golman u juniorskom pogonu FK Željezničar, a kasnije se fokusirao na atletiku, gdje je ostvario impresivne uspjehe u sprintu na 100 metara i skoku u dalj.

  • Čak i od mladosti, njegov natjecateljski duh i sportsko držanje bili su očiti, iako je glazba s vremenom postala glavna žarišna točka njegova života. Put Zdravka Čolića u svijet glazbe započeo je u glazbenoj školi, gdje je brusio svoje vještine sviranja gitare.

Glazba koja je dominirala eterom tijekom godina njegova formiranja uvelike je utjecala na njegove glazbene preferencije, s posebnom sklonošću prema kultnim pjesmama Beatlesa. Tijekom svog školovanja Čolić je aktivno sudjelovao u raznim manifestacijama i kazališnim predstavama, nerijetko pokazujući svoje zapažene glazbene i glumačke sposobnosti.