U nadolazećoj ljetnoj sezoni obilježit ćemo šestu godišnjicu smrti proslavljenog hrvatskog pjevača Olivera Dragojevića. Iskreno sjećanje na njegovu obitelj služi kao dirljiv podsjetnik na duboku prazninu koju je ostavio njegov odlazak. Unatoč vremenu koje je prošlo, njegovi voljeni i dalje se bore sa surovom stvarnošću njegove odsutnosti, okupljajući se u spokojnom i iskrenom okruženju.
U iskrenom sjećanju, Dino, najstariji brat i sestra, zajedno s blizancima Davorom i Damirom, prisjećaju se dragih uspomena koje su dijelili sa svojim voljenim ocem. S ljubavlju se prisjećaju bezbrojnih radosnih trenutaka koje su proživjeli zajedno. Oliver, njihov otac, s velikom je pažnjom pristupao odgoju svojih sinova, vješto ih usmjeravajući vlastitim stazama ne namećući im svoju ljubav prema glazbi. Iako Oliver nikada nije nametao svoje težnje svojoj djeci, Davor je svim srcem prigrlio očevu duboku strast prema glazbi.
U prikazu svoje nepokolebljive strasti, Davor je radosno udružio snage s Renatom Končić Mina 1997. godine kako bi stvorili zadivljujući duet pod nazivom “Ako je ovo kraj”. Vrijedi napomenuti da Davorova braća i sestre, uključujući i Damira, nikada nisu bili prisiljeni baviti se glazbom samo zato što su bili potomci poznatog pjevača. Unatoč tome što su u svom domu imali lako dostupne glazbene instrumente poput klavijatura, gitara i klarineta, nikada nisu bili prisiljeni učiti ili pohađati glazbenu školu. Otac je od samog početka poštovao njihov osobni izbor i nikada im nije nametao svoju profesiju, dopuštajući da njihova veza prijateljstva ostane neraskidiva.
Uz obalu smo često uranjali u zajedničke trenutke, sudjelujući u ležernim aktivnostima poput pecanja i igranja bilijara. Do danas nam je nezamisliv pojam nesudjelovanja na balunjadi u Žrnovnici. Ovi rekreacijski napori samo su zagrebali po površini imaginativnog carstva za Oliverove nasljednike, koji su na njih gledali kao na ugodnu smetnju. Tijekom svog života Oliver Dragojević doživio je brojne primjere čiste radosti koju su mu podarili njegovi dragi sinovi.
Dodatni tekst: Oliver Dragojević, rođen 7. prosinca 1947., od malih je nogu duboko vezan uz glazbu. Njegovo glazbeno putovanje počelo je kada mu je otac poklonio usnu harmoniku u dobi od pet godina. Kako je rastao, usavršavao je svoje vještine na raznim instrumentima kao što su klavir, klarinet i gitara. Do sredine 60-ih Oliver je postao pjevač i orguljaš popularne splitske grupe “Batali”, čime je stekao značajnu popularnost u svojoj lokalnoj zajednici. Tijekom Splitskog festivala zabavne glazbe 1967. Oliver je imao privilegiju izvesti pjesmu Zdenka Runjića “Picaferaj”, što je bio dokaz povjerenja i divljenja koje je Runjić imao prema njemu. Nakon kratkog nastupa s Dubrovačkim trubadurima i originalnom postavom splitske Mora, Oliver se 1974. vraća na pozornicu skladbom Ča če mi Copacabana.
Ovaj nastup ne samo da je osvojio srca publike već je označio i početak Oliverovog uvrštavanja u antologiju hrvatske zabavne glazbe. No, tek 1975. godine, kada je Runjić Oliveru dao još jednu priliku s kultnom dalmatinskom šansonom “Galeb i ja”, njegova je karijera doživjela značajan zaokret. Ova suradnja ne samo da je dovela do Oliverovog potpisivanja svog prvog diskografskog ugovora, što je rezultiralo izdavanjem njegovog debitantskog LP-a “Ljubavna pjesma”, već je označila i početak plodne saradnje s Runjićem. Zajedno su 1976. godine stvorili neizmjerno popularni nacionalni hit “Skalinada”, učvrstivši Oliverovo mjesto u povijesti hrvatske glazbe.
