Večeras je u Vojnoj bolnici u Nišu preminuo Milan Stanković, stariji vodnik prve klase i pripadnik 63. padobranske brigade, nakon što je zadobio teške povrede tokom izvođenja padobranskog skoka. Nesreća se dogodila oko 17:20 časova na vojnom aerodromu Narednik-pilot Mihajlo Petrović, gdje su se uobičajene vojne vježbe pretvorile u tragediju.
Vijest o njegovoj smrti duboko je potresla njegovu porodicu, saborce i širu zajednicu, ostavljajući osjećaj tuge i praznine koji se teško može opisati riječima.
Prema zvaničnom saopštenju Ministarstva odbrane, Stanković je prilikom prizemljenja zadobio teške tjelesne povrede koje su odmah zahtijevale hitnu medicinsku pomoć. Vojni ljekari na terenu pokušali su da ga reanimiraju, a zatim je hitno transportovan u Vojnu bolnicu u Nišu. Uprkos svim naporima medicinskog osoblja i višesatnoj borbi za njegov život, preminuo je oko 19 časova. Ova smrt predstavlja podsjetnik na težinu i rizike koje nose vojni pozivi, posebno oni povezani s padobranskim skokovima i specijalnim obukama.
- Na lice mjesta izašli su odmah nadležni organi kako bi pokrenuli istragu i utvrdili sve okolnosti tragedije. Formirana je posebna komisija Generalštaba Vojske Srbije, čiji zadatak je da detaljno ispita sve što se dogodilo, od sigurnosnih procedura do tehničkih uslova skoka. Posebna pažnja biće posvećena mogućim propustima i faktorima koji su mogli uticati na ovako tragičan ishod. Istraga nije važna samo zbog utvrđivanja odgovornosti, već i radi sprečavanja da se slične nesreće ponove.
Milan Stanković rođen je 25. decembra 1983. godine. Svoju vojnu karijeru započeo je 2005. i tokom gotovo dvije decenije službe izgradio je reputaciju hrabrog, predanog i profesionalnog vojnika. Posebno se isticao u radu s mladim regrutima, kojima je prenosio svoje iskustvo i znanje, pokazujući im šta znači služiti svojoj domovini. Bio je uzor mnogima koji su tek ulazili u vojni život, a njegovo ime i djela ostavila su dubok trag među kolegama i učenicima.
Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece, kojima je bio oslonac i podrška. Njegova porodica sada prolazi kroz nezamislivu bol, pokušavajući da pronađe snagu da nastavi dalje bez njega. U njihovim životima ostaće praznina, ali i sjećanja na čovjeka koji je živio za svoju porodicu i domovinu. Oni će nastaviti da čuvaju njegovu uspomenu, vjerujući da će njegova hrabrost i požrtvovanost biti inspiracija budućim generacijama.
- Ova tragedija izazvala je snažan talas tuge i saosjećanja. Ministar odbrane Bratislav Gašić i načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Milan Mojsilović, uputili su telegrame saučešća porodici, ističući koliko je Stanković bio cijenjen i poštovan. Na društvenim mrežama, građani i saborci dijelili su uspomene na njega, naglašavajući njegovu dobrotu, profesionalizam i spremnost da uvijek pomogne drugima.
Pitanje sigurnosti u vojsci ponovo je dospjelo u prvi plan. Padobranski skokovi, iako predstavljaju važan dio obuke specijalnih jedinica, uvijek nose visok stepen rizika. Stručnjaci upozoravaju da, i pored strogo propisanih procedura, postoji potreba za dodatnim unapređenjima, jer i najmanja greška može imati kobne posljedice. Ovakvi događaji otvaraju raspravu o tome da li su postojeći sigurnosni protokoli dovoljni i da li vojska mora ulagati više resursa u tehniku i obuku kako bi se spriječile slične tragedije.
U svjetlu ovog nesretnog događaja, vojni analitičari pozivaju na sveobuhvatnu reviziju postojećih metoda obuke i dodatna ulaganja u sigurnosnu opremu. Cilj je da se minimalizuju rizici i poveća zaštita života vojnika, jer svaki izgubljeni život nije samo gubitak za porodicu i vojsku, već i za cijelo društvo. Stankovićeva smrt trebalo bi da posluži kao opomena, ali i kao podsticaj da se naprave promjene koje će spasiti mnoge živote u budućnosti.
Milan Stanković će ostati upamćen kao vojnik koji je s ponosom i predanošću služio svojoj zemlji. Njegova hrabrost, lojalnost i posvećenost neće biti zaboravljeni. U sjećanjima saboraca i građana, njegovo ime će se spominjati s poštovanjem, a njegova žrtva može postati temelj za bolje i sigurnije uslove obuke onih koji nastavljaju njegovim putem.
Njegova životna priča, iako prekinuta prerano, ostaje simbol požrtvovanosti i nesebične službe domovini. U teškim trenucima, porodica, prijatelji i kolege pronalaze utjehu u uvjerenju da će njegov duh živjeti kroz sve one koji nastavljaju njegovim stopama, noseći zastavu i ideale kojima je Milan bio odan do posljednjeg dana
