Priča Petre Pažitke jedan je od najzagonetnijih slučajeva nestanka u savremenoj nemačkoj istoriji  slučaj u kojem je žena koja je nestala bez traga, decenijama smatrana mrtvom, na kraju pronađena živa, ali sa tajnom koju nije želela da otkrije.

Godina je bila 1984. kada je Petra Pažitka, tada 24-godišnja studentkinja iz grada Braunšvajga, prijavljena kao nestala. Nije se pojavila na bratovljevom rođendanu, što je odmah izazvalo zabrinutost porodice i policije. Pokrenuta je velika potraga, uključujući i apel u poznatoj emisiji o zločinima „Aktenzeichen XY… ungelöst“, kako bi se prikupili tragovi i svedočanstva.

  • Kako dani i meseci bez ikakvih informacija prolazili, slučaj je počeo da poprima karakteristike potencijalnog ubistva. Te sumnje su dodatno pojačane kada je muškarac, već osumnjičen za silovanje i ubistvo 14-godišnje devojčice iz istog regiona, tvrdio da je ubio i Petru. Ipak, njeno telo nikada nije pronađeno. Nakon godina bez novih informacija i istrage koja nije dovela do rezultata, Petra je zvanično proglašena mrtvom 1989. godine, a slučaj je zatvoren.

A onda, više od tri decenije kasnije, sve se promenilo. Policija u Diseldorfu je reagovala na prijavu provale. Na prvi pogled rutinska intervencija dobila je neobičan zaokret kada se žena koja je pozvala policiju predstavila kao „gospođa Šnajder“. Kada su službenici tražili ličnu identifikaciju, priznala je da je zapravo Petra Pažitka – žena koju je Nemačka već odavno oplakala.

Tada 55-godišnja Petra ispričala je da je tokom svih tih godina živela pod lažnim identitetom, bez dokumenata, bez bankovnog računa, bez zdravstvenog osiguranja, pa čak i bez zvaničnih poseta doktoru ili zubaru. U celosti je izbrisala svoj prethodni život, krećući iznova pod drugim imenom – Petra Šnajder. Preživljavala je od neprijavljenih poslova, živela povučeno, izbegavala susede i negovala potpunu izolaciju.

Policija je potvrdila da nije postojala nikakva kriminalna pozadina u njenom ponašanju, niti dokazi da je bila u bekstvu zbog bilo kakvog krivičnog dela. Naprotiv, činilo se da je reč o ličnom izboru da nestane iz sopstvenog života.

Najzagonetniji deo ove priče jeste to što Petra nikada nije želela da objasni zašto je to uradila. Jasno je izjavila da porodični problemi nisu bili razlog njenog nestanka. Bez obzira na to, odlučno je odbila bilo kakav kontakt sa porodicom, kao i sa javnošću.

  • Vest o njenom pronalasku duboko je potresla njenu majku i brata, koji su godinama živeli u uverenju da je mrtva. Njihova tuga bila je pomiješana sa šokom i nevericom. Ipak, nisu odustali od nade – zamolili su policiju da Petri predaju pismo, u nadi da će možda, jednog dana, poželjeti da ih ponovo vidi.

Petra je to odbila. I do danas nije javno govorila o motivima svoje odluke. Nije poznato šta ju je navelo da prekine svaki trag postojanja, niti kako je uspevala da ostane neprimetna u savremenom društvu koje beleži gotovo svaki korak.

Ona je danas simbol pitanja koja ostaju bez odgovora. Njena priča pokreće dublju dilemu: da li svako ima pravo da nestane, da ostavi sve iza sebe i započne novi život bez objašnjenja? Ili, kada neko nestane, da li društvo ima pravo da zahteva odgovore?

U svakom slučaju, Petra Pažitka je danas živa, ali nevidljiva. Postoji, ali ne želi da se vrati. I možda to, koliko god zbunjujuće bilo, treba poštovati. Jer ne znamo šta je nosila u sebi kada je pre više od 30 godina odlučila da jednostavno – nestane