Narodna mudrost “para na paru ide” nije bez razloga postala izreka, jer iako mali procenat ljudi posjeduje ogromno bogatstvo, često se čini da upravo oni uspijevaju da održe svoje bogatstvo i još više ga uvećaju. Kao da novac prirodno teče ka onima koji ga već imaju, dok su drugi, posebno oni koji se iznenada obogate, često skloni da ga brzo izgube.

Ova priča se ilustruje kroz životne primjere jednog siromašnog i jednog bogatog čovjeka, što nam daje poučnu lekciju o tome kako ljudi različito pristupaju bogatstvu.

Radmilo, najmudriji čovjek u svom mjestu, odlučio je da sprovede zanimljivo istraživanje kako bi vidio da li novac zaista može promijeniti život siromašnog čovjeka ili bi ga samo doveo do propasti. Takođe, zanimalo ga je kako bi bogataš reagovao kada bi neočekivano dobio još bogatstva.

Prvi slučaj bio je sa jednim veoma siromašnim čovjekom, kome su dali vreću dukata. Ovaj čovjek je bio do guše u dugovima, i pretila mu je opasnost da izgubi i kuću i malo imovine koju je imao. Kada je shvatio da je novac stvaran i da nije u pitanju šala, bio je presrećan. Brzo je pohitao kući kako bi podijelio sreću sa svojom porodicom i komšijama. Međutim, umjesto sreće, novac je donio samo nevolje. Ljudi su počeli da dolaze po dugove koje je imao, čak su i komšije i familija, koje su mu nekada pomagale iz milosti, zahtijevali da im se sve vrati. Ubrzo su braća posvađala, a novac je postao uzrok sukoba. Nesrećni siromah je podijelio sve što je imao, izgubio je i imovinu, i na kraju, ostao je bez prijatelja i porodice, ponovo siromašan i sam.

Radmilo je zaključio da ovom čovjeku novac nije donio spas. Međutim, eksperimenti su se nastavili, pa su istu vreću dukata dali bogatašu koji je već imao veliko imanje. Ovaj bogataš, za razliku od siromašnog čovjeka, nije javno objavio svoj dobitak. Uzeo je novac i mudro ga sklonio među ostale dragocjenosti, ne želeći da ga razglasi. Nastavio je da radi kao i do tada, ne mijenjajući svoj način života. Na kraju svog života, sjetio se zlatnika koje je ostavio svojim nasljednicima.

Iz ovih slučajeva, Radmilo i njegovi mudri saradnici izvukli su pouku: onaj ko već ima novac, zna kako da ga čuva i koristi, dok onaj ko nikada nije imao bogatstvo, ne zna kako da se nosi s njim i brzo ga gubi. Bogataš donosi mudre odluke, radi naporno i pažljivo planira, zbog čega njegovo bogatstvo raste. S druge strane, siromašan čovjek, koji nije navikao na bogatstvo, nema tu sposobnost i skloni su brzom gubitku.

Naravno, zaključci iz ove priče ne mogu se primijeniti na svakoga, ali već dugo služe kao podsjetnik na važne lekcije o bogatstvu, radu i vrijednostima u životu.

BONUS TEKST

Jeste li znali da su flamingosi rođeni sivo-bijeli, a da njihova prepoznatljiva ružičasta boja dolazi iz hrane koju jedu? Flamingosi se hrane algama, škampima i drugim sitnim organizmima bogatim karotenoidima – pigmentima koji im daju karakterističnu boju. Ovi pigmenti su prisutni u njihovoj hrani i tokom vremena, zahvaljujući hemijskim procesima u organizmu, boje njihovo perje u predivne nijanse roze i crvene.

Zanimljivo je da flamingosi u zatočeništvu, poput onih u zoološkim vrtovima, mogu izgubiti ovu boju ako ne dobijaju pravilnu ishranu bogatu karotenoidima. U takvim situacijama, njihova ishrana se često dopunjuje posebnom hranom kako bi se održala njihova ružičasta boja.