Preobraženje Gospodnje ubraja se među dvanaest velikih hrišćanskih praznika i zauzima posebno mjesto u crkvenom kalendaru. Obilježava se 19. avgusta po gregorijanskom, odnosno 6. avgusta po julijanskom kalendaru.
Ovaj dan ima snažno duhovno, liturgijsko i simboličko značenje, jer podsjeća vjernike na događaj koji se odigrao na gori Tavor kada se Isus Hristos pred svojim najbližim učenicima – Petrom, Jakovom i Jovanom – preobrazio i pokazao im svoju božansku prirodu. Prema predanju, Njegovo lice zasjalo je poput sunca, a odjeća postala bijela i blistava, čime je Hristos otkrio slavu i moć koja pripada samo Bogu. Taj trenutak predstavlja potvrdu vjere i obećanje ljudskom rodu da spasenje dolazi kroz Hrista.
- U crkvenim spisima se navodi da su se tada pored Hrista pojavili i starozavjetni proroci Mojsije i Ilija, razgovarajući s Njim o predstojećoj smrti i vaskrsenju u Jerusalimu. Apostoli su bili prestravljeni, ali istovremeno ispunjeni svetim ushićenjem, jer su neposredno svjedočili otkrivenju božanske tajne. Ovaj događaj je Crkva ugradila u liturgijski život kao stalni podsjetnik da je cilj čovjekovog postojanja preobraženje, odnosno uzdizanje ka svjetlosti i vječnom životu.
Pored dubokog duhovnog značenja, praznik Preobraženja obavijen je i bogatim slojem narodnih običaja i vjerovanja. Na taj dan vjernici donose u crkvu prvo voće, najčešće grožđe i jabuke, koje sveštenik osveštava. Osveštano voće zatim se dijeli narodu i nosi kući, jer se vjeruje da ono nosi posebnu blagoslovnu snagu. Grožđe simbolizuje novi život i obnovu, a jabuka predstavlja zdravlje, radost i slogu u porodici. U krajevima gdje nema vinove loze, ljudi donose drugo sezonsko voće, ali uvijek s osjećajem zahvalnosti Bogu za darove prirode.
Narodna predanja i običaji pokazuju koliko je ovaj praznik povezan s prirodom i životnim ciklusima. Ljudi su smatrali da se baš na Preobraženje dešava velika promjena u prirodi – da se „preobražava list u gori i kamen u vodi“. Od tog dana, govorili su naši stari, ljeto polako prestaje, vrućine jenjavaju i počinje se osjećati miris jeseni. Takođe se vjerovalo da nakon Preobraženja više nije dobro kupati se u rijekama, jer voda postaje hladna i nosi opasnost od bolesti.
- Posebno zanimljivo mjesto u narodnim tumačenjima zauzima vjerovanje o vremenskim prilikama na ovaj dan. Ako na Preobraženje pada kiša, to se u narodu ne smatra lošim znakom, naprotiv – kiša se doživljava kao blagoslov. Smatralo se da voda tog dana simbolizuje čišćenje, plodnost i blagostanje. Ljudi su vjerovali da će godina u kojoj kiša padne na Preobraženje biti rodna i plodna, da će usjevi dobro roditi i da će domaćinstva biti ispunjena zdravljem i srećom. Kiša je u ovom kontekstu znak duhovnog osveženja, podsjetnik na neprestano obnavljanje života i simbol milosti koja dolazi s neba.
U crkvenoj praksi Preobraženje se uvijek obilježava u periodu Gospojinskog posta, pa i oni koji inače ne poste obavezno tog dana izbjegavaju mrsnu hranu. Na trpezama se nalaze samo hljeb i voće, posebno osveštano grožđe, jer se vjeruje da prvi zalogaj tog grožđa donosi zdravlje i mir cijeloj porodici. Ova tradicija ima dvostruko značenje – s jedne strane izražava zahvalnost na Božijim darovima, a s druge podsjeća ljude na skromnost, post i duhovno očišćenje.
Narodna mudrost vezana za ovaj praznik ukazuje i na moralne pouke. Postoji vjerovanje da se toga dana ne smije spavati preko dana, jer će onaj ko odrema biti uspavan cijele godine i neće imati snage za rad. Isto tako, smatralo se da nije dobro plakati na Preobraženje, jer će suze pratiti čovjeka tokom cijele godine. Posebno se upozoravalo da ljudi ne provode praznik u kafani i rasipništvu, jer će im takvo ponašanje postati navika. Na ovaj način običaji su imali i praktičnu funkciju – učili su ljude umjerenosti, trezvenosti i odgovornosti.
Pored svih vjerovanja, Preobraženje ima jedno univerzalno značenje koje se ogleda u samoj riječi – preobraženje. Ono nas podsjeća da čovjek nije osuđen da ostane isti, već da je pozvan na promjenu, duhovni rast i približavanje Bogu. Priroda se na ovaj dan preobražava prelaskom iz ljeta u jesen, a i čovjek je pozvan da u svom srcu doživi sličnu promjenu – da odbaci slabosti i mane, i da se okrene svjetlosti, dobroti i ljubavi. Upravo u tome leži snaga i ljepota ovog praznika, koji spaja i vjeru i tradiciju, i duhovnost i svakodnevni život.
Zbog svega toga, Preobraženje Gospodnje ostaje jedan od najvoljenijih praznika u narodu. On ne samo da podsjeća na biblijski događaj s gore Tavor, već i na činjenicu da je cijeli svijet podložan promjeni, a da je čovjeku data prilika da iz svake promjene izađe bolji i snažniji. Bilo da praznik donese sunčano vrijeme ili kišu, poruka ostaje ista – to je dan blagoslova, dana kada se i nebo i zemlja preobražavaju, a ljudi se podsjećaju na snagu vjere i obnovu života
