Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da je povišen nivo šećera u krvi problem koji se tiče isključivo dijabetičara. Međutim istina je da gotovo svako može patiti od viška šećera, a da toga nije ni svjestan.
Posljedice takvog stanja mogu biti ozbiljne – od oštećenja nervnog sistema, preko poremećaja rada srca, do bolesti koje ugrožavaju cijeli organizam. Zato je važno prepoznati rane znakove koje tijelo šalje i reagovati na vrijeme.
- Jedan od prvih pokazatelja prekomjernog unosa šećera jesu masne naslage oko organa. Fruktoza, glavni sastojak šećera, potiče jetru da skladišti masnoće na mjestima gdje one uopšte ne bi trebalo da budu. To s vremenom može izazvati nealkoholnu masnu bolest jetre, poremećaj koji je bio izuzetno rijedak do 1980-ih, a danas se javlja sve češće upravo zbog promjena u načinu ishrane.
Visok unos šećera je i svojevrsna priprema za dijabetes. Istraživanja pokazuju da dodatnih 150 kalorija iz šećera dnevno povećava rizik od razvoja bolesti za više od 1%. Učestalo mokrenje može biti jedan od prvih simptoma da tijelo više ne može normalno regulisati glukozu.
Šećer, iako sladak, često ima gorak učinak na holesterol i masnoće u krvi. Čak i kod osoba koje nemaju problema s prekomjernom težinom ili dijabetesom, on može podići nivo lošeg LDL holesterola i triglicerida, dok u isto vrijeme smanjuje zaštitni HDL. Tako se remeti ravnoteža koja štiti srce i krvne sudove.
Nije iznenađenje da se takvi poremećaji direktno odražavaju na zdravlje srca. Statistike pokazuju da je kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 čak 65% smrtnih ishoda povezano sa srčanim i moždanim udarima. To jasno ukazuje koliko je veza između šećera i kardiovaskularnih bolesti snažna i opasna.
- Još jedan alarmantan znak je povišen krvni pritisak. Višak šećera dovodi do pojačanog lučenja insulina, a to utiče na cirkulaciju i zidove arterija. Dugoročno, arterije postaju zadebljale i krute, što vodi ka hipertenziji – tihom ubici koji nerijetko prolazi neprimijećeno dok ne izazove ozbiljne komplikacije.
Naučnici su počeli upozoravati i na povezanost šećera sa Alzheimerovom bolešću. Neuropatologinja Susan de la Monte uvela je pojam „dijabetes tipa 3“ kako bi opisala vezu između rezistencije na insulin, ishrane bogate šećerom i degeneracije mozga. Prema njenim nalazima, poremećen metabolizam glukoze u mozgu može ubrzati razvoj demencije.
Još jedan suptilan znak jeste stalni osjećaj gladi. Kada unosimo previše šećera, hormon leptin – zadužen za signalizaciju sitosti – prestaje pravilno da funkcioniše. Istovremeno, fruktoza šalje mozgu signale da nam je i dalje potrebno više hrane. Rezultat je začarani krug prejedanja i gojenja.
Vrijedi pomenuti i zavisnost od šećera, jer je njegov uticaj na mozak sličan onome koji imaju droge. Konzumacija izaziva lučenje dopamina i opioida – hemikalija zadovoljstva. Vremenom, tijelo postaje tolerantno pa traži sve veće količine da bi osjetilo isti nivo zadovoljstva. Kada se šećer naglo izbaci, mogu se javiti simptomi slični apstinenciji – nervoza, drhtavica, pa čak i anksioznost.
- Jedan od najčešćih pratilaca visokog unosa šećera je kronični umor. Brze oscilacije u nivou glukoze ostavljaju organizam iscrpljenim, a želja za novom dozom slatkog stvara stalnu potrebu i začarani krug slabosti.
I psihičko zdravlje može biti pogođeno. Depresija je često povezana sa prekomjernim unosom slatkiša. Ljudi koji redovno unose velike količine šećera vremenom postaju podložniji depresivnim epizodama, jer hemijska neravnoteža u mozgu narušava stabilnost raspoloženja.
Šećer ne šteti samo unutrašnjim organima – on utiče i na izgled kože. Povišen nivo glukoze u krvi vezuje se za proteine i stvara molekule poznate kao AGE (Advanced Glycation End-products). Ove supstance napadaju kolagen i elastin, koji koži daju elastičnost i mladalački izgled. Rezultat su bore, opuštena koža i ubrzano starenje.
Svi ovi znakovi ukazuju da šećer može biti mnogo opasniji nego što mislimo. Nije potrebno potpuno ga izbaciti iz ishrane, ali je ključno smanjiti unos i obratiti pažnju na signale tijela. Ako primijetite učestalo mokrenje, umor, promjene na koži ili stalnu želju za slatkim, vrijeme je da razmislite o promjeni navika.
Najbolji način da se zaštitite jeste da smanjite unos rafinisanih šećera, povećate unos povrća, proteina i zdravih masti, te redovno kontrolišete nivo glukoze u krvi. Uz to, fizička aktivnost i dobar san su nezamjenjivi saveznici u borbi protiv posljedica koje višak šećera ostavlja na tijelo.
Prepoznavanjem i pravovremenim reagovanjem ne samo da se sprječavaju bolesti, već se i čuva kvalitet života. Jer zdravlje je uvijek slađe od bilo koje kockice šećera
