Nakon smrti pojedinca, vjeruje se da njihov duh luta poznatim i dragim mjestima koja su posjećivali tijekom svog života, što je fenomen koji se događa unutar dva dana nakon njihove smrti. Prema učenju i običajima Crkve, duša se prati i nikada se ne ostavlja da luta u samoći. Trenutak odlaska s ovoga svijeta unaprijed je određen božanskom providnošću, predviđanjem i dopuštenjem.
- U tom je razdoblju pojedinac najspremniji oprostiti se od zemaljskog postojanja. Gospodin joj je milostivo dao dva dana slobode da posjeti draga mjesta i voljene osobe iz svog prošlog života. Iako životu nedostaje fizički oblik, on ostaje nesposoban uspostaviti vezu s njima. Energija duše ostaje nedostupna. Prema pravoslavnoj doktrini, duša kreće na putovanje tijekom prvih 40 dana nakon smrti, kako je rekao protojerej Stavrov, profesor dr. Vladimir Stupa.
Prema učenju svetog Makarija Aleksandrijskog, važno je posvetiti se molitvi treći dan nakon nečije smrti. Kada dođe trenutak smrti, pojavljuje se anđeo koji vodi dušu, zajedno s anđelom čuvarom pojedinca, kroz prijelaz iz fizičkog tijela u novo stanje i okruženje. Iako se tijelo čini beživotnim i mrtvim, bit osobe, njezina individualnost i nezamjenjiva priroda, ostaje “živa” jer je sama osoba vječna i ne može se uništiti.
- Nakon toga, uobičajeno je da svjedoči tužnim suzama svojih najmilijih, au slučaju nesretnog slučaja smrti u krugu medicinske ustanove, promatrat će prisutnost liječnika i bolničkog osoblja. Jednom kada je oslobođena fizičkih ograničenja tijela i tjelesnog oblika, duša dobiva novootkrivenu okretnost, što joj omogućuje da brzo prijeđe s jednog mjesta na drugo.
Nakon tri dana, duša kreće na putovanje u nebesko kraljevstvo, prolazeći kroz nebesku sferu kako bi stigla do božanskog prijestolja Boga i Isusa Krista. Tijekom 40. dana odlučuje se o sudbini duše, određujući hoće li boraviti u svjetlosti ili tami do uskrsnuća ili kulminacije vremena. Uz to, vrhovni svećenik Stavrofor Stupar rasvjetljava još jedan aspekt ovog iskustva – poznatog kao klinička smrt – gdje se duša privremeno odvaja od fizičkog tijela prije ponovnog ujedinjenja, što predstavlja sasvim poseban fenomen. Tijekom prvih 40 dana mogu se predvidjeti određena iskustva.
- Dok je ovo standardni vremenski okvir za ljude, duševna percepcija vremena varira ovisno o tome kako je pojedinac hranio svoju dušu tijekom života. Ta hrana može doći u obliku božanskih vrlina i darova koji donose slavu Bogu ili može biti rezultat zanemarivanja odnosa s ljudima i Bogom. Postavlja se pitanje: postiže li duša svetost božanskim otajstvima i molitvama tijekom svog zemaljskog postojanja ili ostaje osiromašena i na kraju se nalazi u stanju bijede?
U rasponu od četrdeset dana duša se nalazi u društvu dvaju nebeskih bića – anđela čuvara dodijeljenog prilikom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da otprati dušu dalje. Unutar ovog vremenskog okvira, duša je vođena i prosvijetljena, gledajući sjaj neba i božansko prijestolje. Alternativno, može prijeći područja gdje njegova krajnja svrha i želja, naime ujediniti se s Bogom i obožavati ga, tek treba biti ispunjena.
- Strogo je zabranjeno zalaziti u ponor tame, gdje odjekuju zvuci tjeskobe i očaja. Oba su područja razotkrivena pred dušom, u konačnici je dovodeći do Krista, koji određuje njezino daljnje odredište. Profesor Stupa se tijekom predavanja pozabavio temom nebeskih carinika, poznatih kao anđeli, koji se hvataju mukotrpnog zadatka proučavanja suštine nečijeg bića.
Opisivanje ovog eteričnog susreta zemaljskim jezikom pokazalo se prilično izazovnim, osobito kada se pokušava prenijeti duboki osjećaj uzdizanja duše na božansko prijestolje. Nadalje, naglasio je nemilosrdne napore demona da zarobe pojedince, ističući dobronamjernu prirodu Božjeg plana koji nas štiti od njihovog odbojnog i zastrašujućeg lica. Unutar nebeskog carstva, demoni nalaze svoje prebivalište, uzrokujući golemu nevolju dušama koje se nađu u prisutnosti anđela.
- Ovi zlonamjerni entiteti manifestiraju se na odvratan način, ulijevajući strah i nelagodu u duše s kojima se susreću. U dokumentiranom izvještaju Curriera, grešniku koji je vodio život lišen pravednosti prišao je demon koji je pozvao: “Pripadaš među nama, pridruži se našim redovima, jer ti je suđeno da budeš jedan od nas. Tijekom tog određenog vremenskog okvira, duša prolazi kroz temeljito ispitivanje, suočavajući se s izazovom prijelaza puta prema Božjoj božanskoj prisutnosti.
Ovo putovanje, obilježeno iskušenjima i cestarinama, simbolizira prepreke koje duša mora svladati, ne u fizičkom smislu, već prije u metaforičkom. Nadalje, naglašeno je da je krajnji cilj svake molitve olakšati nesmetanu vezu duše s Gospodinom, koji utjelovljuje kvalitete ljubavi, suosjećanja, milosrđa i pravde.
- U svojoj neumoljivoj potjeri, đavao čezne zavesti mnoštvo pojedinaca prema prokletstvu, predviđajući trenutak na Sudnjem danu u kojem može izazvati Krista govoreći: “Ako možeš otkupiti njih, otkupi i nas.” Đavlova želja je postići spasenje bez potrebe za pokajanjem ili bilo kakvom preobrazbom svoje biti. Dok je njegov pad bio ukorijenjen u ponosu, ponos je taj koji služi kao izvor svih grijeha.
Pokajanje nema nikakvog značaja za demone; njihova je jedina težnja da budu spašeni bez ikakve promjene ili grižnje savjesti. Nakon 40 dana, što će biti s dušom? Kada duša trijumfira nad privlačnošću iskušenja od đavla, ona pristupa Bogu s osjećajem zebnje, znajući da će Božja duboka pravda biti razotkrivena. Ovo naglašava važnost za pojedince da njeguju svoje zemaljsko postojanje, jer ono služi kao priprema za izravan susret s Bogom.
- Pokajanje ima veliko značenje, jer je rečeno da “što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebu, i što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” Ulažući vlastiti život, osoba dobiva svježu perspektivu svoje istinske biti. Tijekom 40. dana svaki čin ljubavi i dobrote, ma kako mali bio, bit će uzet u obzir. Ova privremena procjena, prije Uskrsnuća i Sudnjeg dana, odredit će hoće li pojedinci ući u Kraljevstvo Božje ili će ih tama progutati.
Stoga naši voljeni imaju mogućnost uvelike utjecati na našu sudbinu svojim molitvama i kreposnim djelima tijekom ovih 40 dana. Postoje slučajevi, u skladu s božanskom voljom, gdje se dušama koje nisu spremne za sud može odobriti povratak u njihova fizička tijela zahvaljujući Gospodnjoj moći.
- Otac Perzej ispričao je priču o ženi koja je, opterećena sramom, počinila grijehe, ali ih je odbijala priznati, vjerujući da će jednostavna molitva Blaženoj Majci biti dovoljna. Međutim, tri dana kasnije, Gospodin ju je uskrisio i ona je odmah potražila svećenika, shvaćajući da joj je preostalo ograničeno vrijeme i želeći ispovjediti svoje prijestupe. Kao rezultat toga, njezini su grijesi bili oprošteni i ona je preminula u miru. Unutar je Gospodinove diskrecije da vrati dušu u tijelo ako smatra da nismo dovoljno pripremljeni za kušnje koje nas očekuju.
