U današnjem članku pisat ćemo o danu kada dođe vrijeme da napustimo ovaj svijet.Naime postoje znakovi koji nam stručnjaci prenose a to je da se prvi znak vidi na čovjekovim rukama.
Kada se čovjek približava svojim poslednjim danima ili časovima, tijelo prolazi kroz niz promjena koje su često teške za posmatrati članovima porodice i prijateljima. Jedan od najuočljivijih znakova, na koje stručnjaci posebno ukazuju, jesu promjene na rukama. Tada ruke, ali i stopala i noge, postaju hladne jer se cirkulacija krvi usporava. Tijelo u tim trenucima čuva preostalu energiju kako bi zaštitilo vitalne organe, pa periferni dijelovi tijela prvi pokazuju znakove približavanja kraja.
- Smanjeni dotok krvi ne utiče samo na temperaturu kože, već i na njen izgled. Ona često postaje neujednačena, s mrljama ili promjenama boje. Kod svjetlije puti to može izgledati kao plavičasti ili crvenkasti tonovi, dok kod tamnije kože te promjene dobijaju ljubičaste ili braon nijanse. Ovakve pojave mnogi opisuju kao uznemirujuće, ali one su prirodni dio procesa.
Međutim, ruke nisu jedino mjesto gdje se javljaju promjene. Stručnjaci za njegu umirućih navode da se i disanje u ovim trenucima mijenja. Ono postaje otežano, ponekad plitko i nepravilno. Kod nekih ljudi dolazi do nakupljanja pljuvačke ili šlajma u grlu i grudima, što stvara karakterističan krkljajući zvuk. Iako taj zvuk može uznemiriti porodicu, stručnjaci naglašavaju da on ne izaziva bol kod osobe koja umire.
Još jedan čest znak približavanja kraja jeste povećana pospanost. Ljudi tada spavaju duže periode, a pred sami kraj mogu potpuno izgubiti svijest. Ipak, vjeruje se da i u takvim trenucima mogu da čuju glasove svojih najmilijih ili osjete dodir. Zbog toga se preporučuje da članovi porodice ostanu blizu, da govore blagim tonom i da drže ruku umiruće osobe, jer ti mali gestovi i dalje prenose osjećaj prisustva i smirenosti.
Na koži se uočava i voštana, blijeda boja, naročito na licu. Uz to, mišići lica se opuštaju, pa se crte mijenjaju, što dodatno naglašava ozbiljnost trenutka. Neke medicinske sestre koje svakodnevno rade s umirućima opisuju i posebnu pojavu koju nazivaju “dodir smrti”. Naime, u tim posljednjim trenucima neki ljudi iznenada podignu ruke ili dlanove prema gore, kao da posežu za nečim nevidljivim.
Medicinska sestra KeJti Dankan, koja ima bogato iskustvo u intenzivnoj njezi i hospisu, govorila je o ovome u jednom svom obraćanju javnosti. Prema njenim riječima, nije rijetkost da ljudi u trenutku smrti izvode pokrete koji djeluju kao pružanje ruke ka nečemu iznad njih. Ona to opisuje kao neobjašnjivu pojavu, ali naglašava da ti pokreti ne znače da osoba pati. Naprotiv, često djeluju kao izraz mira ili spokoja.
- Takvi trenuci se ponekad povezuju s takozvanim vizijama pred kraj života. Mnogi pacijenti su prijavljivali da vide blistavu svjetlost, anđela, preminule članove porodice ili voljene kućne ljubimce. Drugi jednostavno podignu ruku ka nebu u tišini, bez ikakvog objašnjenja. Prisustvo takvim događajima može biti potresno, ali i duboko dirljivo za rodbinu. To su trenuci koji, iako teški, mogu donijeti osjećaj da smrt nije kraj, već prelazak u nešto drugo.
Organizacija Marija Kiri, koja je posvećena pružanju njege ljudima u završnoj fazi života, savjetuje porodicama da ostanu smireni i prisutni. Njihova preporuka je da se nježno drži ruka, da se razgovara tihim glasom i da se dodirne koža osobe, jer i kada djeluje da nema reakcije, umirući i dalje mogu osjetiti prisustvo voljenih. Te male geste prenose toplinu i osjećaj sigurnosti, što je u tim trenucima od neprocjenjive važnosti.
Još jedna zanimljiva pojava koju stručnjaci navode jeste iznenadni nalet energije. Dešava se da ljudi pred sam kraj, nakon dužeg perioda slabosti, odjednom postanu veoma budni, razgovorljivi ili čak pokušaju da hodaju. Ovi trenuci često ulivaju nadu porodici, ali u većini slučajeva oni prethode smrti za dan ili dva. Stručnjaci objašnjavaju da je riječ o posljednjem talasu energije koji tijelo proizvede prije konačnog gašenja.
Sve ove promjene – od hladnih ruku i promjena na koži, preko otežanog disanja i krkljanja, do vizija i neočekivanih pokreta – dio su prirodnog procesa umiranja. One ne znače nužno bol ili patnju, već su znak da se tijelo priprema za kraj. Najvažnije je da porodica ostane uz umiruću osobu, pruži ljubav, nježnost i podršku. Na taj način, iako se fizički rastanak ne može izbjeći, može se ublažiti bol i donijeti mir u posljednjim trenucima života
