U današnjem članku vam pišemo na temu značaja molitve i sjećanja na Svetog Stefana i Jelenu Štiljanović. Na jednostavan način želimo približiti priču o ovom prazniku i podsjetiti da vjera i molitva često daju snagu u trenucima kada se čovjek osjeća izgubljeno ili opterećeno.
Sveti Stefan Štiljanović ostao je upamćen u narodnoj i crkvenoj tradiciji kao čovjek velikog srca, vjeran Gospodu i svom narodu. Njegov život počinje u starom srpskom plemenu Paštrovića, na području današnjeg crnogorskog primorja. Rođen je u porodici koja je bila privržena pravoslavlju i od malih nogu vaspitavan je u duhu vjere. Već tada se moglo primijetiti da će biti poseban – srce mu je bilo ispunjeno ljubavlju prema Bogu, ali i prema ljudima.
Kako je odrastao, pokazivao je sve jaču odlučnost da život provede u skladu sa Božijom voljom. Sveti Stefan nije bio samo pobožan čovjek, već i hrabar ratnik, vješt u vojnim vještinama, što se kasnije posebno pokazalo u sukobima sa Turcima. Uprkos tome što je bio vođa i borac, nikada nije zaboravljao skromnost, niti je prestajao da traži mudrost u Svetom Pismu.
- Njegov put ga je iz rodnog kraja odveo u Srem, krajem 15. ili početkom 16. vijeka. Tamo je dobio titulu srpskog despota i preuzeo upravu nad mjestom Morović. U novom kraju Stefan je nastavio da živi isto kao i prije – pošteno, pravedno i uvijek u službi svog naroda. Gdje god je boravio, trudio se da izbjegava zlo i da ostavlja trag dobrote. Ljudi su ga cijenili jer je, iako moćan, uvijek ostao blizak običnom čovjeku.
Posebno mjesto u sjećanju na njega zauzimaju čudesa povezana s njegovim moštima. Predanje govori da se na njegovom grobu često pojavljivala svjetlost, što je navelo vjernike da ga još više poštuju i u njemu vide posebnog Božijeg ugodnika. Upravo ta svjetlost bila je znak prema kojem su njegove svete mošti pronađene. Dugo vremena počivale su u manastiru Šišatovcu, na Fruškoj gori, sve dok u vihoru Drugog svjetskog rata nisu prenesene u Beograd. Danas se čuvaju u Sabornoj crkvi, uz tijelo kneza Lazara, što dodatno naglašava njihovu svetost i značaj.
Stefanova supruga Jelena takođe je ostavila snažan pečat. Kada je vidjela da tijelo njenog muža nije podleglo propadanju i kada je svjedočila čudesima, odlučila je da se zamonaši. Na taj način, predala je svoj život duhovnom podvigu i posvetila se Bogu sve do svoje smrti. Njihova zajednička priča ostaje primjer bračne i duhovne odanosti – dvoje ljudi koji su život posvetili vjeri, a time postali svjetionici za generacije nakon njih.
Današnji praznik podsjeća na to da u trenucima tuge, problema ili nedoumice čovjek uvijek može pronaći snagu u molitvi. Vjernici vjeruju da molitva upućena Svetom Stefanu može pomoći onima koji su u nevolji, donijeti olakšanje ili makar mir u srcu. To ne znači da će problemi nestati preko noći, ali znači da će se čovjek osjetiti manje sam i da će dobiti snagu da ih izdrži.
- Jedna od molitvi koja se danas posebno izgovara ističe Stefanovu ulogu kao posrednika između ljudi i Boga. Ona podsjeća na njegovu pravednost, na to što je svoje bogatstvo predao Gospodu i na činjenicu da mu je tijelo ostalo netruležno – znak da je živio u čistoti i vjernosti. Molitva Svetom Stefanu nije samo tradicija, već i način da se povežemo sa sopstvenom vjerom, da pronađemo smirenje i podstaknemo nadu.
Sveti Stefan i Jelena Štiljanović nisu ostali samo likovi iz crkvenih knjiga. Oni su postali dio živog narodnog predanja koje traje vjekovima. Njihova priča govori o tome kako se i u najtežim vremenima može živjeti pravedno i hrabro, i kako se vjera prenosi dalje – ne riječima, već djelima. U današnjem vremenu, kada se često živi ubrzano i bez vremena za tišinu, ovakvi praznici nas podsjećaju da zastanemo i da pomislimo na duhovne vrijednosti koje su veće od svakodnevnih briga.
Zato je važno da se danas pronađe trenutak za molitvu. To može biti samo nekoliko minuta iskrenog obraćanja Bogu, traženje snage da se prevaziđu nevolje i molba da nam životni put bude obasjan dobrotom. Vjernici vjeruju da Sveti Stefan svojim zagovorom može pomoći, ali i oni koji nisu duboko u vjeri mogu osjetiti mir i toplinu kada se povežu s pričom o njemu.
Na kraju, praznik Svetog Stefana i Jelene Štiljanović nije samo crkveni običaj – to je podsjetnik da ljudska dobrota i hrabrost nikada ne prolaze nezapaženo. Možda tijela nestaju, ali djela ostaju, svjetleći kao primjer onima koji dolaze poslije. Zato današnji dan nije samo datum u kalendaru, već prilika da osjetimo koliko nas vjera, nada i molitva mogu voditi kroz život
