U pravoslavnom kalendaru, dan koji dolazi posle Lazarove subote zauzima posebno mesto – to su Cveti, jedan od najlepših i najsvetlijih praznika u godini. Vernici, ali i svi ljudi dobre volje, sutra će se okupiti u hramovima, dvorištima i svojim domovima da obeleže dan kada je Isus Hristos trijumfalno ušao u Jerusalim, dočekan kao car – sa palminim granama, cvećem i pesmom, od naroda koji mu se iskreno radovao.

U narodu se kaže: “Ko na Cvete cveće ubere i želju zamisli, ispunjenje mu ne gine!” Zato su naši stari, još od ranog jutra, izlazili u polja, bašte i voćnjake da uberu po koji cvet, vrbovu grančicu ili grančicu drena, verujući da u njima ima Božje sile – za zdravlje, napredak, ljubav i blagostanje.

Dan cveća i želja                                                                                                      Cveti su oduvek bili praznik radosti i boja. U nekim krajevima Srbije verovalo se da onaj ko prvi ubere cvet na taj dan ima pravo da zamisli jednu tajnu želju, koja će mu se ispuniti ako u nju iskreno veruje i ako srce nosi u miru.

Po selima, ubrano cveće se ostavljalo napolju, u činijama s vodom, pod vedrim nebom, da prenoći pod zvezdama. Ujutru bi se tom vodom umivalo – verovalo se da će takva voda oprati brige, bolesti i doneti lepotu i zdravlje. A u gradovima, gde bašta nema, ljudi su unosili bukete u kuću, stavljali ih u vodu zajedno sa zlatnim i srebrnim prstenjem, pa tom vodom umivali decu za sreću i napredak.

Narod kaže: “Valja se!”

Praznik ljubavi i udvaranja                                                                                      Cveti su bili i dan kada se najlepše udvaralo. Momci su u starim vremenima pravili bukete sa značenjem, pa devojka, čim vidi cveće, zna šta joj mladić poručuje. Ruža nije bila samo ruža – crvena je značila ljubav i strast, bela čistoću i poštovanje, žuta ljubomoru, a ljubičica večnu vernost. Tako se znalo ko s kim i šta želi.

Devojke su se kitile ljubičicama i visibabama, u kose stavljale travu i grančice, a momci su ih darivali šebojima, narcisima i jorgovanima. Cveti su bili dan kad se gledalo srcem i kad su tišine govorile više od reči.

Simboli i običa                                                                                                              U mnogim domaćinstvima i danas se stavlja vrbova grančica iz crkve iznad vrata, za brz napredak i zdravlje. Neki dodaju dren – da budu jaki kao drenov štap, a devojke upletu u venčiće ljubičice i šeboj. Sve to ima svoje značenje, svoju snagu, duboko utkano u verovanje i tradiciju.

Na Cveti je dozvoljeno jesti ribu, što je veliki događaj za vernike koji poste, jer označava predah i nadu. Upravo tog dana, ulazi se u poslednju i najvažniju nedelju Velikog posta – Strasnu sedmicu, koja vodi ka najvećem hrišćanskom prazniku – Vaskrsenju Hristovom.

Značenja cveća po narodnom verovanju:

  • Crvena ruža – Ljubav i strast
  • Bela ruža – Čednost i iskrenost
  • Žuta ruža – Ljubomora i sumnja
  • Božur – Istina i čisto srce
  • Jasmin – Odanost i čestitost
  • Kaktus – Oprez, nevolje
  • Lavanda – Nepoverenje, sumnja
  • Ljiljan – Plemenitost i božanski dar
  • Ljubičica – Vernost i tiha patnja
  • Narcis – Samoljublje i ponos
  • Suncokret – Divljenje, nada
  • Zvončić – Postojanost i trajnost ljubavi
  • Visibaba – Nova nada i početak

Danas je dan cvijeća , želja!!!Stari narod vjeruje da cvijeće ubrano na ovaj dan ima moć , ako ga uneseš u kuću i zamisliš želju čistog srca, nebo te čuje.

Zato, kad osvane Cvetna nedelja, obucite vedro lice, otvorite srce, podelite osmeh, uberite cvet i poklonite ga nekome ko vam znači. Jer u svakom cvetu je deo lepote ovog sveta, a u svakom iskrenom gestu – deo Boga.