U svakodnevnom životu često, a da toga nismo ni svjesni, nosimo teret koji nas sputava. Taj teret nije uvijek fizički on se krije u mislima, emocijama i uvjerenjima koja nas udaljavaju od sreće.
Hodamo kroz dan sa težinom prošlih grešaka, negativnih misli i stalne potrage za nečim nedostižnim. Sve to utiče na naše raspoloženje, odnose i unutrašnji mir. Ako želimo osjetiti više radosti i zahvalnosti, prvi korak je prepoznati taj teret i naučiti ga otpustiti.
- Jedna od najvećih iluzija današnjice jeste potraga za savršenstvom. Od najranijeg djetinjstva učimo da treba da težimo „najboljem“ – savršenom poslu, idealnom partneru, tijelu bez mane, životu u kojem je sve pod kontrolom. Društvene mreže dodatno hrane taj osjećaj jer tamo često vidimo samo uređene fragmente tuđih života, pa vjerujemo da drugi zaista žive bez problema. Istina je da savršenstvo u stvarnosti ne postoji. Ljudi koje doživljavamo kao besprijekorne bore se sa sopstvenim slabostima, isto kao i svi mi. Umjesto da jurimo nedostižne ideale, važno je da naučimo prihvatiti vlastite nesavršenosti. Ljepota života leži u malim, jednostavnim stvarima – osmijehu voljene osobe, razgovoru sa prijateljem, miru jutarnje šetnje ili osjećaju zahvalnosti za ono što imamo.
Druga stvar koja nas sputava jeste pesimizam i negativne misli. Način na koji razmišljamo oblikuje našu stvarnost. Kada svijet posmatramo kroz tamne naočale, sve izgleda teže i mračnije nego što zaista jeste. Negativne misli nas uvjeravaju da nema smisla truditi se, da su prepreke nepremostive i da je budućnost beznadežna. Naravno, život donosi izazove i neugodna iskustva, ali ako se fokusiramo samo na tamnu stranu, sami sebi uskraćujemo šansu da pronađemo sreću. U trenutku kada uhvatimo sebe da razmišljamo loše o sebi, o poslu, o partneru ili životu, korisno je zastati i pronaći barem jednu pozitivnu stvar. To može biti prilika da nešto naučimo, dokaz da smo izdržali i ojačali ili jednostavno sitnica koja pokazuje da nije sve izgubljeno. Male promjene u perspektivi s vremenom postaju navika koja nas oslobađa od pesimizma.
Treći teret koji mnogi nose je vezivanje za prošlost. Naše misli se često vraćaju na ono što smo propustili, na odluke koje nismo donijeli ili na greške koje smo počinili. Takva razmišljanja rađaju tugu, žaljenje i čežnju za nečim što se više ne može promijeniti. Prošlost ima svoju svrhu – ona nas uči. Ali ona ne smije postati zatvor u kojem ćemo provesti sadašnji život. Sreća se ne nalazi u onome što je bilo, niti u onome što tek treba da dođe, već u sadašnjem trenutku. Upravo sada, u ljudima i stvarima koje imamo pored sebe, nalazi se prostor za radost. Kada naučimo da pustimo prošlost, oslobađamo srce i um za ono što dolazi.
- Sreća nije posljedica savršenih okolnosti, već načina na koji ih doživljavamo. Kada prestanemo juriti savršenstvo, kada naučimo pretvarati pesimizam u zahvalnost i kada pustimo prošlost koja nas sputava, otvaramo prostor za unutrašnji mir. Tada život postaje lakši, a mi slobodniji.
Zabluda je vjerovati da će sreća doći izvana – od drugih ljudi, od novca, od „idealnih“ situacija. Sreća počinje u nama samima. Ona se gradi kroz način na koji gledamo na svijet i na koji se odnosimo prema sebi. Kada se oslobodimo potrebe da budemo savršeni, naučimo njegovati pozitivne misli i živjeti ovdje i sada, otkrivamo da je sreća uvijek bila prisutna – samo je bila skrivena ispod tereta koji smo sami nosili.
Tri stvari oslobađaju: prihvatanje sopstvenih nesavršenosti, njegovanje zahvalnosti i življenje u sadašnjem trenutku. To su mali, ali presudni koraci koji mogu promijeniti smjer našeg života. Prošlost je učitelj, ali ne i zatvor. Savršenstvo je iluzija, a upravo nesavršenosti čine naš život autentičnim i lijepim. Pesimizam nas sputava, dok zahvalnost otvara put slobodi.
Kada prestanemo nositi teret koji nam ne pripada, otvaramo prostor za radost. Tada shvatamo da je sreća jednostavnija nego što smo mislili – ona se nalazi u osmijehu dragih ljudi, u tišini šetnje, u zahvalnosti za male trenutke koji često prođu neprimijećeni dok jurimo za onim što mislimo da nam nedostaje.
Sreća ne čeka na horizontu, ona se nalazi ovdje, u ovom trenutku. Ona počinje onda kada odlučimo živjeti sada – ne u onome što je bilo, ne u onome što tek dolazi, već u današnjem danu, jedinom koji zaista imamo.
