Jedan od naših glumaca vijest o najtežoj bolesti primio je hrabro i borio se sve do zadnjeg daha ali zlokobna bolest je bila jača.Nebojša Glogovac jedan od najvoljenijih domaćih glumaca, suočio se krajem 2017. godine s teškom dijagnozom koja je njegov život okrenula naglavačke.
Imao je tek četrdeset osam godina kada su se javili prvi znaci da nešto nije u redu: uporan kašalj, otežano disanje i umor koji nije popuštao. U početku je sve ličilo na običnu prehladu ili iscrpljenost od brojnih pozorišnih i filmskih obaveza, ali se ubrzo pokazalo da je riječ o ozbiljnoj bolesti – karcinomu pluća.
- Ljekari su vrlo brzo potvrdili sumnje i saopštili ono najteže: riječ je o tipu bolesti kod kog se metastaze često javljaju već s prvim simptomima. To je značilo da je stanje bilo odmaklo već u trenutku kada je otkriveno i da su opcije liječenja bile sužene. Uprkos prvom šoku, Nebojša je ostao miran i sabran, nastojeći da u kratkom vremenu donese najbolje odluke za sebe i svoje najbliže.
U potrazi za rješenjem, otputovao je u Njemačku, na kliniku poznatu po savremenim dijagnostičkim metodama. Plan je bio da analize traju nekoliko dana, ali je već trećeg dana dobio jasan i nimalo lak odgovor: izlječenje nije moguće. Taj trenutak postao je prelomnica. Umjesto da nastavi iscrpljujuću bitku neizvjesnim terapijama, odlučio je da se vrati u Beograd i da preostalo vrijeme posveti porodici.
Po povratku, Nebojša se okrenuo onome što mu je oduvijek bilo uporište: svojoj djeci i najbližima. Dane je provodio uz kćerku Sunčicu i sinove Miloša i Gavrila, a uz njega je stalno bila supruga Milica, pružajući mu potrebnu brigu i podršku. Čak i u tim trenucima, koji su za mnoge bili gotovo nepodnošljivi, pokazivao je svoju prepoznatljivu blagost i tihi humor. Njegova porodica kasnije je svjedočila da je, i pred kraj, znao da se našali, da ohrabri, da rastereti druge makar jednom rečenicom koja je donosila tračak svjetla.
- U jednom od tih dana, neposredno pred planiranu drugu hemioterapiju, činilo se da podnosi terapiju bolje nego što se očekivalo. Pričao je sa suprugom, čak se i šalio, kao da želi da svima olakša teret. Ali bolest je bila brza i nemilosrdna. Tokom noći, iznenada i bez vremena da se ko god pripremi, bitka je završena. Za samo nekoliko sedmica od saznanja, Nebojša je otišao, ostavivši za sobom tišinu koja je odzvanjala širom regiona.
Vijest o njegovoj smrti objavljena je u februaru 2018. godine i duboko je potresla pozorišnu i filmsku zajednicu, ali i publiku koja je uz njegove uloge odrastala i sazrijevala. U danima nakon toga, Beograd je još jednom pokazao koliko je voljen bio: na komemoraciji u Jugoslovenskom dramskom pozorištu okupile su se hiljade ljudi – kolege, prijatelji, poštovaoci – da mu odaju počast. Sahranjen je na Novom groblju, uz prisustvo porodice i onih koji su željeli da se oproste od glumca čija je harizma često govorila više od riječi.
Iza njega su ostale uloge koje i danas žive. Njegov glumački izraz bio je tih, snažan i precizan; znao je da izgradi lik iz nijansi, da najteže emocije prenese bez patetike, da sceni udahne istinu. Zato su filmovi i serije u kojima je igrao nastavili da pronalaze novu publiku, a staroj vraćaju sećanje na ono najbolje u domaćoj kinematografiji. Mnogi su govorili da je njegova umetnost ostavila otisak koji se ne briše i da je njegov odlazak podsjetio koliko je život krhak.
- Njegova priča, koliko god bila bolna, nosi i važnu pouku: o potrebi za zdravstvenim pregledima, o tome kako ne treba odlagati posjetu ljekaru kada se jave uporni simptomi, ali i o tome koliko su dobrota, porodica i dostojanstvo snažne riječi kad se pretvore u djelo. U trenucima najveće neizvjesnosti, Nebojša je izabrao blizinu onih koje voli i mir doma, pokazujući da se veličina čovjeka mjeri i načinom na koji se oprašta.
Danas, godinama poslije, njegovo ime i dalje izaziva poštovanje. Publika ga se sjeća po ulogama koje su obilježile epohu, a kolege po saradniku koji je znao da sluša, da pomogne, da nadahne. I možda je najvažnije to što je ostavio primjer kako se i u najtežem času može sačuvati čojstvo, osmijeh i toplina. U tom naslijeđu, u toj tihoj snazi, i dalje živi Nebojša Glogovac – kao umjetnik, kao čovjek i kao trajna svjetlost u sjećanju onih koji su ga voljeli.