Demencija je značajna bolest koja utječe ne samo na pojedinca s dijagnozom, već i na njihovu obitelj i prijatelje. Budući da dovodi do stalnog propadanja mozga, ovo stanje može rezultirati problemima s pamćenjem uz promjene u ponašanju. Može utjecati na kognitivne procese, verbalnu komunikaciju, izvršavanje svakodnevnih zadataka i fizičke pokrete.
- Dobrotvorna organizacija Alzheimer Scotland istaknula je određeni znak demencije koji biste mogli primijetiti dok se uspinjete stepenicama. “Objasnili su da je svaki pojedinac s demencijom jedinstven, a utjecaj bolesti na njih varira ovisno o tome koje su regije njihova mozga pretrpjele najveću štetu.
Upozorenja pokazuju da demencija može dovesti do poteškoća pri kretanju stepenicama, bilo da se penju ili spuštaju. Osobe s demencijom bi mogle imati problema s ustajanjem i izložene su povećanom riziku od padova. “Demencija može dovesti do problema s pokretljivošću, što rezultira češćim spoticanjima i padovima.
- Može postati očito da se pojedinac bori s podizanjem nogu dok hoda, osobito kada se uspinje stepenicama”, istaknuli su. Prema Alzheimer Scotland, bavljenje vježbama snage ili ravnoteže dvaput tjedno može pomoći u smanjenju rizika od padova. To uključuje vježbe sjedenja, stajanja i hodanja. Bez obzira na to, ako ste zabrinuti za sebe ili nekoga do koga vam je stalo, savjetuje se da se obratite medicinskom stručnjaku.
BONUS TEKST
Osim svoje široko rasprostranjene privlačnosti, slika je stekla zao glas zbog urbanog mita koji okružuje njezino navodno “prokletstvo”. Slika dječaka koji plače vjerojatno je bila uobičajeni element u dekoru gotovo svakog kućanstva u Jugoslaviji. Ovo djelo stvorio je talijanski umjetnik Giovanni Bragolino (1911. – 1981.), koji se nazivao Bruno Amarillo.
Ova slika, osim što se nalazi u gotovo svakom domu na Balkanu, stekla je široku popularnost širom svijeta od 1950-ih, s brojnim varijacijama koje prikazuju uplakane dječake ili djevojčice. Uz svoju široko rasprostranjenu privlačnost, umjetničko je djelo steklo zao glas zbog urbanog mita koji okružuje njegovo navodno “prokletstvo”.
Godine 2000. knjiga Toma Slemena otkriva da je tema slike usredotočena na “malog uličara” kojeg je susreo u Madridu tijekom 1960-ih. Ovo nijemo siroče odmah je zaokupilo umjetnikovu pozornost. Dok je Amadio radio na portretu djeteta, prišao mu je katolički svećenik i izdao ozbiljno upozorenje. Objasnio je da je dječak, poznat kao Don Bonillo, pobjegao nakon što je svjedočio tragičnoj smrti svojih roditelja u požaru.
Time počinje narativ, posebno privlačan ljubiteljima teorija zavjere. Bez obzira na perspektivu koju zauzmete, to je užasno; ako je stvarno, to je strašno, a ako nije, alarmantno je da je toliko ljudi uvjereno u laž. Prvotni zagonetni incident vezan uz ovo umjetničko djelo zbio se 5. rujna 1985., kada je britanski tabloid The Sun objavio priču o vatrogascu iz Essexa koji je ustvrdio da su potpune kopije slike često otkrivane u ruševinama pougljenjenih kuća.
Kao rezultat toga, pojavio se urbani mit koji sugerira da je slika prokleta, što je natjeralo brojne pojedince, uključujući vatrogasce, da je odnesu iz svojih domova. U emisiji BBC Radio 4 pod nazivom Punt PI, britanski pisac i komičar Steve Punt istraživao je ovaj fenomen. Nakon ispitivanja provedenih u Building Research Establishmentu, zaključio je da su reprodukcije premazane lakom koji sliku čini otpornom na vatru.
