Ova priča govori o čoveku koji je, iznenađujuće, proveo čak 70 godina zarobljen u metalnom sanduku. Njegov slučaj je postao predmet fascinacije i misterije, a razlozi zbog kojih nikada nije pristao na oslobađanje su duboko emotivni i psihološki.

Pol Aleksandar, poznat po svom neverovatnom životnom putovanju, postao je simbol otpornosti i borbe protiv teških okolnosti. U 1952. godini, kada je dječija paraliza bila opasna bolest koja je harala svijetom, Pol je bio jedan od mnogih koji su postali žrtve ove nemilosrdne bolesti. Dječija paraliza, poznata i kao poliomijelitis, je zarazna bolest koja može izazvati tešku paralizu, a u to vrijeme nije bilo vakcine koja bi mogla spriječiti njeno širenje.

 

Kada je Pol došao kući, osjećajući se loše, njegova majka je odmah prepoznala ozbiljnost situacije. U trenutku kada je Pol izgubio svijest, već se mogao naslutiti ozbiljan ishod cijele situacije. Kada se povratio svijesti, otkrio je da je paralizovan i da je zarobljen u metalnom aparatu poznatom kao „gvozdena pluća“. Ovaj aparat je bio neophodan za njegovu respiratornu funkciju, imitirao je rad pluća i omogućavao mu da diše, a njegova funkcija je bila ključna za njegov opstanak.

  • Gvozdena pluća su bila revolucionarna tehnologija svog vremena, ali su imala i svoje nedostatke. Pol je od tada, već punih sedam decenija, bio prisiljen da živi u ovom metalnom sanduku, čak i nakon što su se pojavili noviji i prenosiviji respiratori koji su omogućili pacijentima da dišu izvan ovih aparata. Iako su se tehnologije razvijale, Pol je odlučio da ne koristi savremene uređaje koji bi mu omogućili lakše disanje, radije je ostao vjeran svojim gvoždenim plućima, iako su se činili nepraktičnim.

Gvozdena pluća su prvotno bila dizajnirana da pomognu pacijentima samo na nekoliko nedelja dok se ne bi oporavili ili dok se ne bi koristili savremeniji uređaji. Međutim, Pol je iz nekog razloga ostao u ovim aparatima, čime se povezao sa svijetom koji je već odavno prešao na naprednije metode liječenja. Nažalost, proizvodnja gvozdenih pluća prestala je 1960. godine, što je Polu ostavilo bez mogućnosti nabavke novih aparata kada su se stari počeli kvariti.

Kada su gvozdena pluća počela da se kvare 2015. godine, Pol je bio suočen s ozbiljnim izazovom. U tom trenutku, jedini način da se poprave stari aparati bio je kroz pomoć Brejdija Ričardsa, stručnjaka iz Laboratorije za ispitivanje životne sredine, koji je pomogao u obnavljanju i popravljanju Polovih gvozdenih pluća.

Iako se možda čini da je Pol Aleksandar jedan od najnesretnijih ljudi na svijetu, u stvarnosti je on primjer nevjerojatne otpornosti i sposobnosti da pronađe radost i smisao u životu, uprkos teškim okolnostima. Pol koristi posebnu hvataljku koju upravlja pomoću zuba. Ova hvataljka mu omogućava da obavlja osnovne dnevne aktivnosti kao što su čišćenje zuba, doručak, brijanje, pranje lica, čitanje, gledanje televizije i čak slikanje. Ova nevjerojatna prilagodljivost i izdržljivost su pokazatelj njegove nevjerojatne snage karaktera.

Za mnoge ljude, Polova priča može djelovati kao simbol nesreće, ali on sebe vidi kao sretnika. Mnoga djeca koja su bila pogođena dječijom paralizom u njegovo vrijeme nisu preživjela. Polov stalni optimizam i neprekidna borba za život svjedoče o njegovom nepopustljivom duhu. Kako sam Pol kaže, „Nikada nisam odustao, niti ću ikad odustati.” Ova jednostavna izjava sažima njegovu filozofiju i snagu volje koja ga je vodila kroz sedam decenija izazova, pružajući inspiraciju i nadu mnogima.