Evo jedne jako zanimljive priče,čovjeku kome je njegovo ime dalo mnogo situacija u svakodnevnom životu.Pop mu nije želio krstit djecu, u školskim klupama su ga redovno zadirkivali.Ime mu je dao otac,on je Tito Misimović.
Tito Misimović, Bosanac iz malog sela Vrbaška kod Gradiške, rođen 30. oktobra 1986. godine, nosi ime koje mu je donelo brojne zanimljive, pa čak i neobične situacije u životu. Iako je po struci varioc, njegov život je mnogo više od toga – on je osoba koju svi prepoznaju po imenu koje nosi, a koje je izazvalo brojne reakcije kod ljudi, kako pozitivne, tako i negativne. Ime koje nosi nije bilo slučajan izbor njegovih roditelja, već je povezano s njegovim ocem, Vitomirom Misimovićem, povratnikom iz Australije, koji je odlučio sinu dati ime jednog od najpoznatijih lidera bivše Jugoslavije – Josipa Broza Tita, iako nije bio veliki obožavalac komunističke ideologije.
- Priča o njegovom imenu počinje u vreme kada je Josip Broz Tito preminuo, a Vitomir Misimović je, iz svog specifičnog revolta prema Titovoj eri, odlučio svom sinu dati upravo ovo ime. Iako je Tito bio daleki i kontroverzni simbol tadašnje Jugoslavije, Vitomir je to učinio u znak svoje suprotnosti prema toj vlasti, a samo ime je postalo predmet mnogih reakcija. Iako je bio poznat po tome što je redovno psovao Tita, Vitomir je u šali objašnjavao da je “svog Titu psovao, a ne Broza”. Tako je Tito Misimović postao živući podsetnik na prošlu jugoslovensku eru, često postajući predmet razgovora i raznih anegdota.
Njegovo ime nije samo donelo intrigantne situacije u svakodnevnom životu, već i u školi, kada su ga vršnjaci zadirkivali, ne shvatajući zašto se zove tako. Tito je u početku bio zbunjen i postidjen, ali se s vremenom pomirio sa situacijom i naučio da nosi svoje ime s ponosom. Usprkos tome što se povremeno susretao s neugodnostima zbog svog imena, poput situacija u crkvi, gde su sveštenici odbili krstiti njegova deca zbog imena, Tito nije dopustio da ga to obezhrabri. U tom trenutku, uz pomoć kuma, odlučio je prihvatiti drugo ime za crkvene knjige, i tako je njegovo ime u crkvenim evidencijama postalo Tomislav.
Za Tita, njegova priča nije samo o imenu, već o životnoj filozofiji da je u redu biti različit i nositi ime koje ima svoju posebnost i težinu. Ime koje je izazivalo mnogo šala i komentara, Tito je naučio prihvatiti kao deo svoje životne priče, a sa godinama je postao simbol toga da se, uprkos svim izazovima i neugodnostima, može ponosno nositi i najneobičnije ime.
- Tito Misimović danas živi u Glini, gde je prihvaćen u zajednici i poštovan, a njegovo ime postalo je uobičajeno za sve one koji ga poznaju. U obitelji, njegovo ime ima posebnu težinu, a zanimljivo je i to što mu je otac, nakon Tita, dao još jednog sina – Dragoljuba, a sve zbog svoje ljubavi prema Draži Mihailoviću, lideru Jugoslovenske vojske u otadžbini. Braća, Tito i Draža, odrasli su zajedno i dijelili mnoge trenutke djetinjstva, a komšije su ih često znali zadirkivati govoreći: “Vidi kako se vole Tito i Draža.”
Tito je svestan da je njegovo ime s vremenom postalo legendarno, i dok mu nepoznati ljudi često postavljaju pitanja o njegovom imenu, on je pronašao mir i smisao u tome. Čak i u privatnim situacijama, poput njegove braka, ljudi su se zabavljali govoreći: “Udala se Zora za Titu.” Tito se osmehuje, jer zna da ime nosi specifičnu težinu, ali i priču koja je postala deo njegovog identiteta.
Tito Misimović nije samo običan čovek – on je hodajući simbol prošlog vremena, sa imenom koje nosi izazove i smeh, ali i poštovanje prema svojoj prošloj povesti. S njim, sve to postaje deo svakodnevnog života, bilo u razgovoru, na poslu ili u privatnim trenucima. Danas, kada ga pitaju za najvišeg zvaničnika kojeg je “primio”, Tito se sa ponosom seća i spominje Zorana Adžića, smatrajući to simboličnim podsećanjem na sve kroz šta je prošao. Uprkos svemu, on nikada nije dozvolio da ga njegovo ime definiše, već je nastavio da živi punim srcem i sa porodicom koju voli.
