Nakon početnog promatranja, ove dvije mlade jedinke mogu izgledati obične. Međutim, kada padne noć, oni prolaze kroz neobjašnjivu metamorfozu koja prkosi svakom racionalnom objašnjenju unutar Azije i šire. Neobična pojava s kojom se susreću nadmašuje i najteže prokletstvo koje se može zamisliti.
- Abdul Rashid (9) i Shoaib Ahmed (13), dva brata porijeklom iz Pakistana, pogođeni su zbunjujućom i neuobičajenom bolešću. Tijekom dnevnog svjetla ove jedinke pokazuju zadivljujući stupanj živahnosti i snage. Pri zalasku sunca prolaze kroz nevjerojatnu transformaciju, nalikuju biljkama u svojoj mirnoći i tišini, nesposobne izgovoriti čak i jednu jedinu riječ.
Otac je svoje sinove s ljubavlju nazivao “solarnom djecom”, uvjeren u njihovu navodnu sposobnost da iskoriste snagu sunca. Ipak, ova ideja je razotkrivena nakon spoznaje da su dječaci ostali energični u slabo osvijetljenim prostorima, hladnim atmosferama, pa čak i tijekom kišnih dana bez sunčeve svjetlosti. Dr. Jawad Akram, cijenjeni profesor medicine na pakistanskom Institutu medicinskih znanosti, ističe ogroman izazov koji predstavlja ovaj specifičan slučaj.
- Naš tim medicinskih stručnjaka marljivo pregledava ove mlade dječake, nastojeći razotkriti enigmu koja okružuje njihove izvanredne dnevne razine energije u usporedbi s njihovom noćnom nesposobnošću da otvore oči, govore ili konzumiraju hranu. U stanju dubokog očaja, Mohamad Hashim, otac, nađe se na gubitku. Kad čak ni stručnjaci u području medicine ne uspijevaju shvatiti težinu situacije, kakvih izbora on ima? Za njega je ova nevolja slična zlokobnoj čaroliji.
Kao rezultat toga, obraća se duhovnim praktičarima, tražeći utjehu i nadajući se da oni posjeduju sposobnost ublažiti patnju njegove djece vjerskim intervencijama. Nažalost, pokazalo se uzaludnim. Borbe s kojima su se suočila dva mladića u postizanju konvencionalnog načina života ostale su neriješene. Unatoč tome što su podvrgnuti opsežnom nizu od 300 različitih procjena, zdravstveni stručnjaci tvrde da je njihovo stanje ukorijenjeno u njihovoj genetici.
- Ovu tvrdnju dodatno podupire nesretna sudbina braće i sestara njihovih roditelja koji su, osim zdrave kćeri, prerano umrli iako su imali šestero djece. Nažalost, lijek za ovu bolest i dalje nam izmiče, a zdravstveni radnici aktivno istražuju temeljni uzrok ovog stanja. Trenutačno liječnici mogu samo savjetovati roditelje da ne začeću još djece kako bi izbjegli prenošenje bolesti na svoje nerođeno potomstvo.
U međuvremenu, Abdul i Shoaib upravljaju svakodnevnim životom uz pomoć medicinskih intervencija koje ublažavaju poteškoće s kojima se suočavaju. Sposobnost dječaka da održe svoju razinu energije do 10 sati navečer izravna je posljedica uzimanja droge, iako se nakon toga susreću s privremenim stanjem paralize. Njihov otac izražava optimizam u vezi s njihovim ukupnim stanjem, navodeći da će nastavak liječenja u konačnici dovesti do potpunog oporavka.
- Unatoč nesretnoj situaciji u kojoj se nalaze, dječaci zadržavaju pozitivan stav i zrače beskrajnim entuzijazmom. Otvoreno pokazuju svoju sreću i zahvalnost za hranjive obroke i brižnu njegu koju im pružaju medicinski stručnjaci. Gotovo kao da su otkrili utočište namijenjeno isključivo njima unutar granica bolnice. Nadalje, gaje optimistične ambicije za svoje buduće potrage. Shoaib predviđa put u polju obrazovanja, dok Abdul teži da postane cijenjeni islamski učenjak.
