Autorica ovog eseja govori o svojoj složenoj i bolnoj vezi s majkom koja ju je, kako kaže, gotovo uništila. Od malih nogu, autorica je osjećala da je majka ne prihvata, a prisjeća se kako joj je majka često govorila da je neželjena jer je stigla nakon što je majka već rodila troje djece. Jedna od ranih uspomena koju spominje je trenutak kada je kao malo dijete prišla majci očekujući nježnost, ali je majka odgurnula govoreći joj da ide kod oca. Taj nedostatak majčine pažnje i ljubavi duboko je obilježio njezin život.
Prisjeća se i jedne slike s piknika, gdje je kao trogodišnjakinja držala nož, dok ju je majka bezbrižno promatrala. Danas, kada je i sama majka, ne može razumjeti kako je njezina majka mogla dopustiti takvu situaciju. Autorica otkriva da je njezina majka uvijek željela biti u centru pažnje i nije tolerirala da bilo tko, pa čak ni njezina djeca, privuče više pažnje od nje.
Kroz priču se otkriva narcisoidna priroda majke, koja je smatrala sebe glavnom zvijezdom vlastitog života, dok su njezina djeca bila samo statisti. Često je izazivala konflikte i manipulirala situacijama kako bi osigurala da je svi gledaju. Autorica se prisjeća trenutaka kada je majka mijenjala svoja sjećanja na događaje, poput onoga kada su se riješili obiteljskog psa, ostavljajući autoricu s osjećajem neizvjesnosti o stvarnom razlogu tih odluka.
Majka je umrla od raka pluća, a autorica je u to vrijeme pokušavala igrati ulogu savjesne kćeri, iako su je godinama izjedali osjećaji tuge i bijesa. Unatoč majčinoj bolesti i fizičkoj slabosti, majka je zadržala svoju oštru narav, i do zadnjeg daha je autoricu kritizirala zbog odluka iz njezine prošlosti. Kada je majka umrla, autorica nije osjetila tugu niti je plakala na sprovodu. Tek kasnije, mjesecima nakon majčine smrti, počeli su je obuzimati osjećaji slobode, ali i bijesa jer je napokon morala suočiti s uspomenama iz života s majkom.
Ovaj bolni proces suočavanja sa sjećanjima i emocijama doveo ju je do psihološkog kolapsa. Počela je zanemarivati svoju kćer, izgubila interes za posao, a zdravstveno stanje joj se pogoršalo. Kroz tekst se može osjetiti kako je majčina kontrola nad njezinim životom oblikovala njezinu nesposobnost da postavi granice prema drugima i kako ju je to vodilo kroz nesretne odnose i borbu s vlastitom vrijednošću.
- Iako je veza s majkom bila razorna, na kraju se priča pomalo okreće prema iscjeljenju. Autorica govori o svom braku s Dankanom, čovjekom koji je pomogao da izgradi novi život, daleko od majčine toksičnosti. Također otkriva kako je, nakon što je majka umrla, konačno počela oslobađati vlastitu ličnost. Umjesto da potroši novac koji joj je majka ostavila za kuhinju, uložila ga je u kurs kreativnog pisanja, što joj je pomoglo da napiše svoj prvi roman – čin kojim je povratila kontrolu nad vlastitim životom.
Polako sam shvatala da sada, kada majke nema, konačno sam slobodna. Više nisam morala da strahujem da će iskočiti i krenuti da me kritikuje. Tek sada učim da biram prijatelje prema onome koliko mi uzvraćaju. Ranije sam prijatelje birala na osnovu toga koliko sam ja njima korisna. Odjednom sam počela da upoznajem sebe.
